[1] Ne raduj se, o, Izraele! Ne slavi kao narodi, jer ti si se odavao bludu, odrekao si se Boga svoga. Ljubio si platu bludničku na svim gumnima.
[2] Gumno i kaca ih neće hraniti, a mlado vino će ih prevariti.
[3] Neće ostati u zemlji Gospodnjoj, nego će se Efrajim vratiti u Egipat, i jest će hranu nečistu u Asiriji.
[4] Neće izlijevati vina Gospodu, žrtve njihove Ga neće smilovati.
[5] Šta ćeš učiniti na dan Gospodnjeg blagdana?
[6] Jer gle, oni bježe pred pustošenjem, no, Egipat će ih skupiti, a Memfis pokopati, guje će baštiniti dragocjenosti srebrene, a trnje će rasti u šatorima njihovim.
[7] Došli su dani kazne, dani naplate; i Izrael će to spoznati. Vjerovjesnik je budalast, čovjek produhovljen lud, sve zbog vaše velike opakosti i silne mržnje.
[8] Vjerovjesnik je čuvar Efrajimov, s Bogom mojim; a ipak su mu zamke na putevima, i mržnja u domu Božijem.
[9] Duboko su iskvareni kao u danima Gibeje. On će se sjetiti njihove opakosti, kaznit će grijehe njihove.
[10] Kao grožđe u divljini, tako i Ja nađoh Izrael, kao prvi plod na stablu masline, u rano doba; tako Ja vidjeh očeve tvoje. Ali oni odoše Baal-Peoru, i posvetiše se stvari sramotnoj, postadoše ogavni kao stvar koju ljubiše.
[11] Efrajimova slava će odletjeti kao ptica, neće biti trudnica, rađanja i začeća!
[12] Čak i ako bude djece, Ja ću ih sve do zadnjeg pomoriti. Teško njima kad ih ostavim!
[13] Kao što vidjeh, Efrajim bi kao mlada palma, na livadama zasađena; no, Efrajim mora djecu svoju izvesti na klanje.
[14] Daj im, o, Gospode – šta ćeš im dati? Daj krila jalova, a dojke presahle.
[15] Svako njihovo zlo je u Gilgalu, i tamo ih zamrzih. Sve zbog opakosti djela njihovih, protjerat ću ih iz Moga doma, neću ih više ljubiti, sve knezove njihove otpadničke.
[16] Efrajim je udaren, korijen mu je suh, neće više nositi plod. Čak i ako rode, umrijet će voljena dječica njihova.
[17] Moj Bog će ih odbaciti, bit će lutalice među narodima jer Ga nisu poslušali.