[1] „Hajdemo, vratimo se Gospodu; jer On nas je ranio, da bi ranu previo; pokosio nas je, a sad će nas podići.
[2] Vratit će nam život nakon dana dva, podići će nas dana trećeg, da živimo pred Njim.
[3] Spoznajmo; hajdemo dalje da Gospoda spoznamo. Izlazak je Njegov siguran kao zora, prići će nam kao pljusak, kao proljetne kiše što zemlju natapaju.”
[4] Šta da činim s tobom, Efrajime? A šta s tobom, o Judo? Ljubav je vaša kao oblak jutarnji, kao rosa koja rano nestaje.
[5] Zato sam ih sasjekao kroz vjerovjesnike, pokosio sam ih riječima usta Mojih, a Moj sud prodire kao svjetlost.
[6] Jer hoću ljubav postojanu, a ne žrtve, spoznaju Boga radije no paljenice.
[7] Ali oni prekršiše Savez, kao što učini i Adam; ponijeli su se nevjerno.
[8] Gilead je grad grešnika, natopljen krvlju.
[9] Onako kako hajduci vrebaju i čekaju čovjeka, tako se urotiše svećenici njihovi. Ubijaju na putu do Šekema, tamo sramotu čine.
[10] Vidio sam grozne stvari u domu Izraelovu, tamo je Efrajimovo bludništvo, a Izrael obeščašćen.
[11] No, i tebi je žetva određena, o, Judejo, kad povratim blagostanje narodu Svome.