[1] Gospodnja riječ koja dođe Joelu, Petuelovu sinu.
[2] Čujte ovo, o starci, priklonite uši, stanovnici zemlje! Da li se ovakva stvar desila u vaše vrijeme, ili u danima očeva vaših?
[3] Neka vaša djeca govore o ovome, neka to prenesu djeci svojoj, a oni narednom pokoljenju.
[4] Što ostavi glodar, poždera skakavac, a ono što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, a ono što gusjenici promače, pohara uništitelj.
[5] Razbudite se pijanci i plačite, jaučite, svi vi što u vinu uživate, jer nema više slatkog vina, nećete ga usnama prinositi.
[6] Jer narod jedan navali na moju zemlju, narod silan i bezbrojan. Zubi njegovi su kao lavlji, a ima kandže lavice.
[7] Pokidao je lozu moju, oborio smokve moje, ogulio je i srušio, i grane joj pobijeliše.
[8] Plači kao djevica u kostrijet odjevena za zaručnikom svojim.
[9] Nema više prinosnica i ljevanica domu Gospodnjem. Svećenici nariču, sluge Gospodnje.
[10] Polja su poharana, zemlja pati, jer je žito propalo, vino presušilo, a ulje presahnulo.
[11] Stidite se, o, težaci, kukajte, vinogradari, zbog žita i ječma, jer propade žetva na poljima.
[12] Osuši se loza, a smokva uvehnu. Mogranj, palma i jabuka, svako drvo poljsko se sasuši, i radost iščeznu između sinova ljudskih.
[13] Navucite kostrijet i plačite, o, svećenici; naričite, o, službenici žrtvenika. Pođite, prenoćite u kostrijeti, o, službenici Boga moga! Jer u domu Boga vašeg, više nema prinosnica i ljevanica.
[14] Proglasite post, sazovite tužan zbor, skupite starješine, i sve stanovnike zemlje, do doma Gospoda, Boga vašeg, i zavapite Gospodu.
[15] Jao onome danu! Jer bliži se dan Gospodnji, i stiže kao uništenje od Svesilnoga.
[16] Nije li hrana sklonjena na oči vaše, nije li iščezla radost i dobrota, iz doma našeg Boga?
[17] Zrnje truhne pod grudama, žitnice zjape prazne, hambari su porušeni jer žita nestade.
[18] Kako li stoka uzdiše! Krda lutaju zbunjeno, jer nema paše, čak pate i stada ovaca.
[19] Tebe zovem, o, Gospode, jer plamen proguta pašnjake u divljini, a oganj sažeže sva stabla poljska.
[20] Čak i zvijeri poljske čeznu za Tobom, jer presušili su potoci, a plamen popali pašnjake u divljini.