Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 4:28

[1] Da, i onaj prvi Savez je imao odredbe za službu Bogu i svetište, ali zemaljsko.

[2] I Šator je, naime, bio uređen i to tako da je u prvom dijelu, koji se zove Svetinja, bio svijećnjak i sto sa prinesenim hljebovima,

[3] a iza drugog zastora bio je dio Šatora zvani Svetinja nad svetinjama,

[4] gdje se nalazio zlatni žrtvenik za prinos kâda i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda sa manom i Aronov štap, koji bješe propupao, te ploče Saveza.

[5] A iznad njega bili su heruvimi slave koji su zasjenjivali Pomirilište. O tome sada nije prilika da se podrobno govori.

[6] I kako je to tako uređeno, u prvi dio Šatora svakodnevno ulaze svećenici da vrše službu Bogu,

[7] a u drugi dio ulazi jednom godišnje samo visoki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za svoje i za grijehe naroda učinjene iz neznanja.

[8] Time Sveti Duh jasno pokazuje da još nije otvoren put u Svetinju nad svetinjama, sve dok postoji prvi dio Šatora.

[9] To je poređenje za sadašnje vrijeme – prema njemu se prinose darovi i žrtve koje ne mogu vršioca službe učiniti savršenim u savjesti.

[10] To su samo zemaljske odredbe koje se tiču hrane, pića i raznih pranja, a traju do časa uvođenja novog reda.

[11] A Mesija je došao kao visoki svećenik predstojećih dobara, te je po većem i savršenijem Šatoru – koji nije djelo ljudskih ruku, to jest, nije od ovog stvorenja –

[12] i ne po krvi jaraca i bikova, nego po Svojoj vlastitoj krvi, ušao samo jednom u Svetinju nad svetinjama i pribavio vječno otkupljenje.

[13] Doista, ako krv jaraca i bikova i pepeo junice, čime se sve poškropljuju okaljani, posvećuju i daju tjelesnu čistotu,

[14] koliko će više krv Mesije – Koji je po vječnom Duhu samog Sebe prinio Bogu bez mahane – očistiti našu savjest od mrtvih djela, da služimo živom Bogu!

[15] I zbog toga je On posrednik novog Saveza: da bi – po smrti za otkupljenje grijeha učinjenih pod prvim Savezom – oni koji su pozvani primili obećanje vječne baštine.

[16] Jer gdje ima saveza – oporuke, nužno je ustanoviti smrt oporučitelja.

[17] Oporuka, naime, stupa na snagu nakon smrti, nikada ne vrijedi dok oporučitelj još živi.

[18] Zbog toga ni onaj prvi Savez nije uspostavljen bez krvi.

[19] Nakon što je Mojsije čitavom narodu obznanio svaku zapovijed iz Zakona, uzeo je krv bikova i jaraca s vodom i crvenu vunu i izop, te poškropio Knjigu i sav narod,

[20] govoreći: Ovo je krv Saveza kojeg vam je Bog odredio.

[21] Zatim je isto tako poškropio krvlju Šator i sve posuđe za službu Bogu.

[22] Uistinu, po Zakonu se gotovo sve čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oprosta.

[23] Doista, bilo je potrebno da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari i boljim žrtvama od ovih.

[24] Jer Mesija nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu ljudskim rukama, koja je slika prave, nego u samo Nebo, da pred samim licem Božijim posreduje za nas.

[25] Ne da bi iznova prinosio samog Sebe, kao što visoki svećenik ulazi u Svetinju nad svetinjama svake godine sa tuđom krvi,

[26] jer bi inače trebalo da mnogo puta trpi od stvaranja svijeta. A sada se pojavio – jednom na kraju vjekova – da Svojom žrtvom ukine grijeh.

[27] I kao što ljudi moraju jednom umrijeti, a zatim dolazi sud,

[28] tako će se i Mesija – jednom prinesen da bi odnio grijehe mnogih – pojaviti i drugi put – bez odnosa prema grijehu – onima koji Ga čekaju za spasenje.

Pismo Jevrejima — Chapters