[1] Doista, Zakon, koji je samo sjena predstojećih dobara, a ne njihova stvarna pojava, nikada ne može istim žrtvama, koje se neprestano prinose, godinu za godinom, učiniti savršenima one što pristupaju.
[2] Inače, zar se ne bi prestale prinositi, kada oni koji služe Bogu, jednom očišćeni, više ne bi bili svjesni grijeha?
[3] Ali po njima svake godine ostaje sjećanje na grijehe.
[4] Zbilja, nije moguće da krv bikova i jaraca skine grijehe.
[5] Zato, ulazeći u svijet, veli: „Žrtvu ni prinos nisi želio, nego si Mi pripremio tijelo.
[6] Ni paljenice ni okajnice nisu Ti bile ugodne.
[7] Tada rekoh: Evo dolazim – u svitku Knjige o Meni piše – da vršim, Bože, Tvoju volju.”
[8] Gore kaže: „Žrtve i prinose, paljenice i okajnice nisi želio i nisu Ti bile ugodne” – a one se po Zakonu prinose.
[9] Zatim veli: „Evo dolazim da vršim Tvoju volju.” On poništava prvo da bi uspostavio drugo.
[10] Njegovom smo voljom posvećeni prinosom tijela Mesije Isusa jednom zauvijek.
[11] I svaki svećenik svakog dana ustaje da služi Bogu i iznova prinosi iste žrtve, koje nikada ne mogu skinuti grijehe,
[12] a Ovaj, kad je prinio jednu žrtvu za grijehe, sjeo je zauvijek zdesna Bogu,
[13] i od tada čeka dok Njegovi neprijatelji ne budu postavljeni kao podnožje Njegovim nogama.
[14] Zaista, On je jednim prinosom zauvijek učinio savršenima one koje posvećuje.
[15] A to nam svjedoči i Duh Sveti, jer je nakon ovoga rekao:
[16] „Ovo je Savez koji ću sklopiti sa njima poslije onih dana – veli Gospod. Stavit ću Svoje zakone u njihova srca i upisat ću ih u njihove umove,
[17] a njihovih grijeha i njihovog bezakonja više se nikako neću sjećati.”
[18] A gdje je to oprošteno, više nema prinosa za grijeh.
[19] Braćo, budući da po krvi Isusovoj imamo otvoren prolaz u Svetinju nad svetinjama –
[20] On nam je otvorio taj novi i živi put kroz zavjesu, to jest kroz Svoje tijelo –
[21] i imamo visokog svećenika nad kućom Božijom,
[22] pristupajmo iskrenog srca potpuno uvjereni, jer su nam srca očišćena od zle savjesti, a tijelo oprano čistom vodom.
[23] Držimo čvrsto i nepokolebljivo vjeru u nadu – vjeran je Onaj Koji je dao obećanje –
[24] i nastojmo podsticati jedni druge na ljubav i dobra djela!
[25] Ne zanemarujmo zajednička okupljanja, kako neki imaju običaj, nego se ohrabrujmo, to više što više vidite da se približava Dan!
[26] Ako svojevoljno griješimo nakon što smo primili potpunu spoznaju Istine, više ne preostaje žrtva za grijehe,
[27] nego jedno strašno iščekivanje suda i vrelog ognja koji će sažeći protivnike.
[28] Ko god prekrši Mojsijev zakon, umire bez milosrđa na osnovu dva ili tri svjedoka.
[29] Šta mislite, koliko će goru kaznu zaslužiti onaj ko prezre Sina Božijega i smatra bezvrijednom krv Saveza kojom je posvećen, te uvrijedi Duha milosti?
[30] Da, poznajemo Onoga Koji je rekao: „Moja je osveta, Ja ću naplatiti!” I još: „Gospod će suditi Svome narodu!”
[31] Zastrašujuće je upasti u ruke živog Boga.
[32] Sjetite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili mnoge borbe i podnosili patnje:
[33] ponekad ste bili javno izloženi uvredama i progonstvima, a nekad ste bili sa onima koji su to proživljavali.
[34] Doista, saosjećali ste sa zatvorenicima, a otimanje vaših dobara dočekali ste sa radošću, znajući da imate bolje i trajno imanje.
[35] Stoga, ne gubite svoje pouzdanje! Velika mu je nagrada!
[36] Zaista vam treba ustrajnosti da biste izvršavanjem Božije volje primili obećanje,
[37] jer „još malo, samo još malo, i stići će Onaj Koji dolazi, neće zakasniti.
[38] Moj pravednik će živjeti po vjeri, a ukoliko odustane, Moja duša neće biti zadovoljna sa njim.”
[39] No, mi nismo od onih koji odustaju da bi propali, nego smo od onih koji vjeruju da bi sačuvali dušu!