[1] Bojte se, dakle, da se ne bi – dok još važi obećanje za ulazak u Njegov počinak – nekome od nas učinilo da je zakasnio.
[2] Jer i nama je objavljenja Radosna vijest baš kao i njima, ali njima naviještena Riječ nije koristila, jer se nisu sjedinili u vjeri sa onima koji su je primili.
[3] Doista, u počinak ulazimo mi koji smo povjerovali, upravo kako je i rekao: „Tako sam se i zakleo u svom gnjevu: Zasigurno neće ući u Moj počinak”, iako su se djela od postanka svijeta dovršila.
[4] Uistinu, negdje je ovako rekao o sedmom danu: „I počinu Bog sedmog dana od svih Svojih djela.”
[5] A na ovom mjestu opet: „Zasigurno neće ući u Moj počinak!”
[6] Budući, dakle, da za neke ostaje da uđu u njega, dok oni kojima je prije objavljena Radosna vijest nisu ušli zbog neposlušnosti,
[7] Bog ponovo određuje jedan dan – „danas” – kada nakon toliko vremena u Davidovom psalmu govori kako je i prije rekao: „Ako danas čujete Njegov glas, ne budite tvrdih srca!”
[8] Jer da ih je Jošua uveo u počinak, Bog ne bi poslije toga govorio o drugom danu.
[9] Prema tome, za Božiji narod ostaje subotnji počinak.
[10] Onaj ko uđe u Njegov počinak i sâm je počinuo od svojih djela, baš kako je i Bog počinuo od Svojih.
[11] Trudimo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da neko ne padne zbog istog primjera neposlušnosti!
[12] Doista, živa je Božija Riječ i djelotvorna; oštrija je i od svakog dvosjeklog mača, te zasijeca sve do rastavljanja duše i duha, zglobova i srži, te prosuđuje misli i nakane srca.
[13] I nema stvorenja pred Njim sakrivenog. Sve je golo i razotkriveno za oči Onoga Kome ćemo položiti račun.
[14] Budući da imamo moćnog visokog svećenika koji je prošao kroz Nebesa – Isusa, Sina Božijega – čvrsto se držimo vjere.
[15] Jer nemamo nekog visokog svećenika koji ne bi mogao saosjećati u našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali je ostao bez grijeha.
[16] Stoga, hrabro pristupajmo prijestolju milosti, da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravo vrijeme!