[1] Zato, sveta braćo, sudionici nebeskog poziva, pažljivo promotrite poslanika i visokog svećenika naše vjere – Isusa,
[2] Koji je bio vjeran Onome Koji Ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u cijeloj kući Njegovoj.
[3] A Ovaj je bio dostojan veće slave od Mojsija, jer više časti ima graditelj nego kuća.
[4] Doista, svaku je kuću neko sagradio, a graditelj svega jeste Bog.
[5] I Mojsije je bio vjeran u cijeloj kući Njegovoj kao sluga, da svjedoči za ono što će biti objavljeno,
[6] a Mesija je vjeran kao Sin, nad Njegovom kućom. Njegova smo kuća mi, ako zadržimo hrabrost i ponos nade.
[7] Stoga, baš kako i Sveti Duh govori: „Ako danas čujete Njegov glas,
[8] nemojte da vam srca budu tvrda kao u pobuni vaših očeva na dan iskušenja u pustinji,
[9] gdje su Me iskušavali, iako su gledali Moja djela četrdeset godina.
[10] Zato sam se rasrdio na taj naraštaj i rekao: Uvijek lutaju svojim srcima i nisu upoznali Moje putove.
[11] Tako sam se i zakleo u Svom gnjevu: Zasigurno neće ući u Moj počinak!”
[12] Pazite, braćo, da se ni u koga od vas ne nađe pokvareno i nevjerno srce, te tako otpadne od živoga Boga.
[13] Naprotiv, ohrabrujte se međusobno svaki dan, sve dok se čuje ovo „danas”, da niko od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha!
[14] Doista, postali smo Mesijini sudionici, ako do kraja čvrsto zadržimo početnu hrabrost.
[15] Kada se kaže: „Ako danas čujete Njegov glas, ne budite tvrdih srca kao u pobuni.”
[16] Koji su se to pobunili kad su čuli? Zar nisu to svi oni koji su izašli iz Egipta vođeni Mojsijem?
[17] A na koje se „srdio četrdeset godina”. Zar ne na one koji su sagriješili i čija su tijela popadala u pustinji?
[18] A kojima se „zakleo da neće ući u Njegov počinak”, ako ne onima koji su bili neposlušni?
[19] I vidimo da nisu mogli „ući” zbog nevjere.