[1] Stoga i mi, okruženi takvim oblakom svjedokâ, odbacimo svaki teret i grijeh koji nas sapliće i ustrajno trčimo trku koja je pred nama!
[2] Usmjerimo pogled u Isusa, začetnika i dovršitelja vjere, koji je zbog radosti što je bila pred Njim podnio krst prezrevši sramotu, i sjedi zdesna prijestolju Božijem!
[3] Doista, pažljivo promotrite Onoga Koji je podnio toliko suprotstavljanje grešnikâ protiv Njega, da obeshrabreni u svojim dušama ne odustanete.
[4] Još se niste do krvi oduprli boreći se protiv grijeha.
[5] I zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upućena: „Sine moj, ne shvaćaj olako odgoja Gospodnjeg i ne odustaj kad te On ukorava,
[6] jer koga Gospod voli, njega i odgaja, i šibom kažnjava svakog sina kojeg posvaja.”
[7] Ustrajte u odgoju! Bog sa vama postupa kao sa sinovima! Doista, zar ima sina kojeg otac ne odgaja?
[8] Ali ako ste bez odgoja, kroz koji svi prolaze, tada ste nezakonita djeca, a ne sinovi!
[9] Uostalom, naši su nas očevi po tijelu odgajali i poštovali smo ih. Zar se nećemo onda još više podrediti Ocu naših duhova da bismo živjeli?
[10] Oni su nas samo jedno kratko vrijeme odgajali prema onome što im se učinilo da je dobro, a On to čini nama na korist – da bismo imali udjela u Njegovoj svetosti.
[11] Svaki se, naime, odgoj zasada ne čini kao neka radost, nego žalost, ali kasnije, onima koji su njime poučeni, uzvraća mironosnim rodom pravednosti.
[12] Stoga, ispravite klonule ruke i mlitava koljena,
[13] hodajte svojim nogama po ravnim stazama, da se hroma noga ne iščaši, nego da ozdravi.
[14] Težite za mirom sa svima i za svetošću, bez koje niko neće vidjeti Gospoda!
[15] Pazite da neko ne otpadne od Božije milosti, da ne proklija neki gorki korijen koji bi donio zabunu i zarazio mnoge,
[16] i da neko ne postane bludnik ili bezbožnik poput Ezava, koji je zbog jednog jela prodao prava svog prvorodstva.
[17] Znate da je nakon toga, kad je želio primiti blagoslov, bio odbijen, jer nije dobio priliku za pokajanje, iako ju je tražio sa suzama.
[18] Niste pristupili nekoj opipljivoj gori, ni gorućem ognju, ni tami, ni mraku, ni oluji,
[19] ni zvuku trube, ni glasnim riječima – oni koji su ih čuli, zamolili su da im se više ne govori,
[20] jer nisu mogli podnijeti naredbu: „Ako se i životinja dotakne gore, neka se kamenuje!”
[21] Taj prizor je bio tako zastrašujući da je i Mojsije rekao: „Prestrašen sam i drhtim!”
[22] Naprotiv, vi ste pristupili gori Sionu i gradu živoga Boga, nebeskom Jerusalemu, bezbrojnim hiljadama anđela, radosnom skupu,
[23] Zajednici prvorođenaca koji su zapisani u Nebesima, Bogu, Sudiji svega, duhovima pravednikâ koji su učinjeni savršenim
[24] i Isusu, posredniku novog Saveza, krvi za poškropljenje, koja govori bolje od Abelove.
[25] Pazite da ne odbijete Onoga Koji vam govori, jer ako nisu umakli oni što su odbili Onoga Koji im je govorio na Zemlji, kako ćemo onda mi kojima govori Onaj s Nebesa, ako se od Njega okrenemo.
[26] Njegov je glas tada potresao Zemlju, a sada daje obećanje: „Ja ću još jednom potresti ne samo Zemlju, nego i Nebo.”
[27] A ono „još jednom” jasno govori da će nestati ono što je potreseno, kao nešto stvoreno, da ostane ono što se ne može potresti.
[28] Stoga, primajući Carstvo koje se ne može potresti, držimo se milosti! Po njoj i dalje služimo Bogu kako Mu je ugodno, sa strahom i dubokim poštovanjem!
[29] Doista, naš je Bog „oganj koji proždire”.