[1] Jer taj „Melkisedek, car Salema, svećenik najuzvišenijeg Boga, što je izašao ususret Abrahamu koji se vraćao sa poraza careva i blagoslovio ga”,
[2] i kome je Abraham odijelio „desetinu od svega”. Njegovo ime u prijevodu najprije znači „Car pravednosti”, a zatim i „Car Salema”, što znači „Car mira”.
[3] On, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, čiji dani nemaju početak, a život nema kraja, sličan je Sinu Božijem i ostaje svećenik zauvijek.
[4] Sad pogledajte kako je velik Taj Kome je Abraham, praotac, dao desetinu od najboljeg plijena.
[5] A i oni od sinova Levijevih, koji primaju svećeničku službu, imaju zapovijed po Zakonu da sakupljaju desetinu od naroda, to jest, od svoje braće, iako su i oni potomci Abrahamovi.
[6] Ali On, Koji ne potječe od njih, primio je desetinu od Abrahama i blagoslovio nosioca obećanja!
[7] I posve je neupitno da veći blagosilja manjeg.
[8] Osim toga, ovdje desetinu primaju smrtnici, a tamo jedan za kojeg se svjedoči da živi.
[9] I takoreći, po Abrahamu je desetinu dao i Levi, koji sada prima desetinu,
[10] jer je još bio u krilu svoga oca kada mu je ususret izašao Melkisedek.
[11] Dakle, da je savršenstvo ostvareno po levitskom svećenstvu – jer je narod na osnovu njega primio Zakon – kakva bi onda bila potreba da ustaje drugi svećenik po redu Melkisedekovom i da ne bude imenovan po redu Aronovom?
[12] Ako se, dakle, mijenja svećenstvo, nužno se mijenja i Zakon.
[13] Doista, Onaj o Kome je ovdje riječ, pripadao je drugom plemenu, od kojeg niko nije bio u službi žrtvenika.
[14] Očito je, naime, da naš Gospod potječe od Jude, a za Njegovo pleme Mojsije nije rekao ništa vezano za svećenike.
[15] To je još očitije ako ustaje drugi svećenik, „sličan Melkisedeku”,
[16] koji to nije postao po Zakonu i ljudskoj odredbi, nego po snazi beskrajnog života.
[17] Doista, o Njemu se svjedoči: „Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovom.”
[18] Tako se ukida prijašnja odredba, zbog njene slabosti i beskorisnosti –
[19] jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva – i uvodi se bolja nada po kojoj se približavamo Bogu.
[20] I to se nije dogodilo bez zakletve. Jer oni su postali svećenici bez zakletve,
[21] a Ovaj sa zakletvom Onoga Koji Mu je rekao: „Gospod se zakleo i neće požaliti: Ti si svećenik zauvijek!”
[22] Zato je Isus postao jamac boljeg Saveza.
[23] Osim toga, mnogi su postali svećenici, jer ih je smrt sprečavala da ostanu trajno,
[24] a budući da On ostaje zauvijek, Njegova je svećenička služba neprolazna.
[25] Zbog toga i može zauvijek spasavati one koji po Njemu dolaze Bogu, jer uvijek živi da za njih posreduje.
[26] Doista, takav nam je visoki svećenik i trebao – svet, nedužan, neokaljan, odvojen od grešnikâ i uzvišeniji od Nebesâ –
[27] koji ne treba, kao ostali visoki svećenici, svakog dana prinositi žrtve, najprije za svoje grijehe, a onda i za grijehe naroda. On je to učinio jednom kada je prinio samog Sebe.
[28] Zakon, naime, za visoke svećenike postavlja ljude koji imaju slabosti, dok riječ zakletve – koja je poslije Zakona – postavlja Sina, zauvijek savršenog.