Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 2:54

[1] Stoga, ostavimo početnu nauku o Mesiji i pokrenimo se prema zrelosti! Ne postavljajmo ponovo temelje: obraćenje od mrtvih djela i vjeru u Boga,

[2] nauku o potapanjima i o polaganju ruku, o oživljenju iz mrtvih i vječnom sudu.

[3] A to ćemo učiniti, naravno, ako dopusti Bog!

[4] Doista, one koji su jednom bili prosvijetljeni, koji su iskusili nebeski dar i postali sudionici Svetoga Duha,

[5] koji su okusili dobru Božiju riječ i osjetili snagu budućeg svijeta,

[6] pa otpali, nemoguće je opet obnoviti za obraćenje, jer oni sami sebi razapinju Božijega sina i javno Ga izlažu ruglu.

[7] I zemlja koja se natopi kišom što na nju često pada, te rađa usjevima korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga;

[8] ali ako donosi trnje i draču, beskorisna je i blizu prokletstva, a svršetak joj je u ognju.

[9] Premda ovako govorimo, za vas smo, dragi naši, uvjereni u bolje, da se držite spasenja.

[10] Doista, Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema Njegovom imenu, time što ste služili i još služite svetima.

[11] I želimo da svako od vas do kraja pokazuje istu revnost, do potpuno ispunjene nade,

[12] da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.

[13] Doista, kada je Bog davao obećanje Abrahamu, budući da se nije imao nečim većim zakleti, zakleo se samim Sobom

[14] govoreći: „Zaista, blagoslovom ću te blagosloviti i umnožit ću te i bit ćeš brojan.”

[15] I tako je Abraham, strpljivo čekajući, stekao obećanje.

[16] Ljudi se, uistinu, kunu većim od sebe i svaka im rasprava završava zakletvom za potvrdu.

[17] Tako i Bog, želeći još i više pokazati nepromjenjivost Svoje odluke baštinicima obećanja, zajamčio ga je zakletvom,

[18] da bismo po tim dvjema nepromjenljivim stvarima – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi koji smo našli utočište imali snažno ohrabrenje da dosegnemo nadu koja stoji pred nama.

[19] Nju imamo kao sigurno i čvrsto sidro duše, koje ulazi u unutrašnjost, iza zastora,

[20] gdje je kao naš preteča ušao Isus, postavši visoki svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovom.

Pismo Jevrejima — Chapters