[1] Mnogo puta i na više načina, Bog je prije govorio očevima po vjerovjesnicima;
[2] naposljetku, u ove dane, progovorio nam je po Sinu, Koga je postavio za baštinika svega i po Kome je stvorio svemir.
[3] On, Koji je odsjaj Slave i puni odraz Njegove biti, Koji sve održava snagom Svoje riječi, kad je postigao očišćenje grijeha, sjeo je zdesna Veličanstvu u visinama;
[4] postao je toliko veći od anđelâ koliko je baštinio veće ime nego oni.
[5] Zaista, kome od anđelâ je ikada rekao: „Ti si Sin Moj, Ja sam te danas rodio.” Ili još: „Ja ću Njemu biti otac, a On će meni biti Sin.”
[6] I opet, kada dovede Prvorođenca u svijet, govori: „Neka Mu se poklone svi anđeli Božiji!”
[7] Za anđele kaže: „Svoje anđele On čini vjetrovima i Svoje sluge plamenim ognjem.”
[8] A za Sina: „Prijestolje je Tvoje, Bože, zauvijek, a žezlo pravde je žezlo Tvoga Carstva.
[9] Ti voliš pravednost i mrziš bezakonje, zato te Bog, Tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego drugove Tvoje.”
[10] I: „Ti si, Gospode, u početku utemeljio Zemlju, a i Nebesa su djelo Tvojih ruku.
[11] Sve će to propasti, ali Ti ostaješ. Sve će ostarjeti poput odjeće.
[12] Ti ćeš to smotati kao ogrtač. Sve će se promijeniti poput odjeće, ali Ti ostaješ isti, i Tvoje godine neće doći do kraja.”
[13] I kome od anđelâ je ikad rekao: „Sjedi Mi zdesna, dok ti ne podmetnem neprijatelje kao podnožje tvojim nogama.”
[14] Zar nisu svi oni službujući duhovi koji se šalju da poslužuju one koji imaju baštiniti spasenje?