[1] A glavno u svemu rečenom jeste: imamo takvog visokog svećenika koji je sjeo zdesna prijestolju Veličanstva na Nebesima
[2] kao službenik Svetinjâ i pravog Šatora, kojeg je podigao Gospod, a ne čovjek.
[3] Svaki se visoki svećenik postavlja da bi prinosio darove i žrtve. Zato je bilo nužno da i On ima nešto što može prinijeti.
[4] Uistinu, da je na zemlji, ne bi bio svećenik, jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.
[5] Oni služe slici i sjeni nebeskih stvari, baš kako je i Mojsije bio upućen kad je trebao napraviti Šator: „Pazi – veli – da sve napraviš prema uzorku koji ti je pokazan na gori!”
[6] A sada je dobio toliko uzvišeniju službu, koliko je posrednik boljeg Saveza, koji je utemeljen na boljim obećanjima.
[7] Jer da je onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se tražilo mjesto za drugi.
[8] Prekoravajući ih, Bog reče: „Evo, dolaze dani – govori Gospod – kada ću sa Domom Izraelovim i sa Domom Judinim uspostaviti novi Savez,”
[9] i to ne Savez kakav sam sklopio s njihovim očevima na dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, jer nisu ustrajali u Mom Savezu i Ja nisam za njih mario – govori Gospod.
[10] Ovo je Savez koji ću sklopiti sa Domom Izraelovim poslije onih danâ – govori Gospod: Svoje ću Zakone staviti u njihov um i zapisat ću ih u njihovim srcima. I Ja ću im biti Bog, a oni će biti Moj narod.
[11] I više niko neće poučavati svoga zemljaka i niko svoga brata govoreći: „Spoznaj Gospoda, jer svi će Me znati, od najmanjeg do najvećeg među njima,
[12] jer ću biti milostiv prema njihovim nepravdama i njihovih se grijeha zasigurno više neću sjećati!”
[13] A kada kaže „novi”, onda je onaj prvi učinio zastarjelim. A ono što zastarijeva i prolazi, blizu je nestanku.