[1] Doista, svaki visoki svećenik, izabran među ljudima postavlja se za ljude u odnosu prema Bogu, da prinosi i darove i žrtve za grijehe,
[2] i može blago postupati prema onima koji su u neznanju i lutanju, budući da je i sâm podložan slabosti.
[3] Zato mora prinositi žrtve za grijehe, kako zbog naroda, tako i zbog sebe.
[4] I niko sâm sebi ne pribavlja ovu čast, nego ga Bog poziva, baš kao i Arona.
[5] Tako i Mesija nije proslavio samog Sebe postavši visoki svećenik, nego Onoga Koji Mu je rekao: „Ti si Sin Moj, Ja sam Te danas rodio”,
[6] a i na drugom mjestu veli: „Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovom.”
[7] On je za vrijeme Svog života u tijelu s jakim vapajima i suzama prinio molitve i molbe Onome Koji Ga je mogao izbaviti od smrti. I bio je uslišan zbog strahopoštovanja.
[8] Iako je bio sin, naučio se poslušnosti iz onoga što je pretrpio,
[9] i postigavši savršenstvo, postao je svima koji Ga slušaju izvor vječnog spasenja –
[10] pozvan od Boga da bude visoki svećenik po redu Melkisedekovom.
[11] O tome bi trebalo puno da govorimo, ali to je teško tumačiti, jer ste postali tvrdi za slušanje.
[12] Doista, iako biste po vremenu trebali već biti učitelji, ponovo vas mora neko poučiti o početnim temeljima Božijih riječi. Takvi ste da vam je potrebno mlijeko, a ne jaka hrana.
[13] Da, ko je god na mlijeku neiskusan je u nauci pravednosti, jer je dojenče.
[14] A jaka je hrana za zrele, koji navikom imaju izvježbane sposobnosti za razlikovanje dobra i zla.