[1] David reče: „Ima li ko da je ostao od Šaulovog doma, da mu iskažem milost zbog Jonatana?”
[2] A tu bijaše jedan sluga iz Šaulova doma, zvao se Siba; njega dozvaše Davidu pa ga kralj upita: „Jesi li ti Siba?” A on odvrati: „Jesam, tvoj sluga!”
[3] A kralj nastavi govoriti: „Ima li ko da je ostao iz Šaulova doma da mu iskažem Božiju milost?” A Siba odgovori: „Ostao je jedan od Jonatanovih sinova, onaj koji je hrom na obje noge.”
[4] A kralj reče: „Gdje je on?” A Siba mu odvrati: „Gle, on je u Lodebaru, u kući Makira, sina Amielovog!”
[5] Tad kralj David pošalje po njega i dovede ga iz Lodebara, iz kuće Makira, Amielova sina!
[6] I Meribaal, Jonatanov sin, sina Šaulova, dođe Davidu, jurnu pred njega i pokloni se. A David reče: „Meribaale!” A ovaj odvrati: „Pogledaj slugu svoga!”
[7] David mu reče: „Ne boj se; želim ti iskazati milost zbog oca tvoga Jonatana i vratiti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti ćeš svakodnevno jesti hljeb za mojim stolom!”
[8] A on se pokloni pa ga upita: „Što je tvoj sluga, pa da se obraćaš mrtvom psu kao što sam ja!”
[9] A kralj pozove Sibu, Šaulova slugu, pa mu reče: „Vratio sam sve ono što je pripadalo Šaulu i njegovom domu sinu tvoga gospodara.
[10] Zato mu sada obrađuj zemlju sa svojim sinovima i slugama, unesi ljetinu, da sin tvoga gospodara ima hljeba; a neka Meribaal, sin tvoga gospodara, svakoga dana jede hljeb za mojim stolom!” A Siba je imao petnaest sinova i dvadeset sluga.
[11] A Siba reče kralju: „Tvoj sluga će učiniti sve ono što je moj gospodar i kralj zapovjedio sluzi svome!” Tako je Meribaal jeo za kraljevim stolom kao jedan od njegovih sinova.
[12] A Meribaal je imao mladog sina koji se zvao Mika. I svi oni koji su živjeli u Sibinom domu služiše Meribaalu.
[13] No, Meribaal je živio u Jerusalemu, i tamo je svakoga dana jeo za kraljevim stolom, no, bio je hrom na obje noge.