[1] I Ahitofel se obrati Abšalomu ovim riječima: „Dopusti da izaberem dvanaest hiljada muževa i da krenem u potjeru za Davidom još ove noći!
[2] Spopast ću ga umornog i oslabjelog, prestrašiti ga, tako da će se sav narod koji je s njim razbježati, a onda ću sam udariti na kralja!
[3] Tako ću sav narod okrenuti k tebi. Jer napad na onog čovjeka kojeg progoniš znači povratak sveg naroda tebi; i tako će cijeli narod snaći mir!”
[4] Ovo se Abšalomu i Izraelovim starješinama učini dobro.
[5] No, Abšalom odgovori: „Dajte da pozovemo i Husaja Arčanina, da čujemo šta će nam on reći!”
[6] Kada je Husaj stigao, Abšalom mu se obrati ovim riječima: „Ovako je savjetovao Ahitofel! Da li da ga poslušamo ili ne? Ako misliš da ne trebamo, reci!”
[7] Tad Husaj odgovori: „Ovoga puta Ahitofel nije dao dobar savjet!”
[8] I Husaj nastavi: „Poznaješ svoga oca i njegove ljude, i dobro znaš da su oni svi redom junaci, puni divlje odvažnosti poput medvjedice na polju kojoj oteše mladunčad; uz to, tvoj otac je ratnik i znaš da neće zanoćiti s narodom.
[9] Gle, sigurno se već sada skriva u kakvoj kotlini ili na nekom drugom mjestu. A kada se potom desi da ih nekoliko pogine već na samom ulazu, onda će svaki koji to čuje reći: ‘Narod koji je uz Abšaloma je doživio poraz!’
[10] Čak i kad to čuje neko ko je inače hrabar i kome je srce kao u lava, i taj će se sigurno prestraviti; jer sav Izrael zna da je tvoj otac moćan i da ga prate hrabri ljudi.
[11] Zato ti savjetujem da se sav Izrael, od Dana do Beer-Šebe, okupi kod tebe, mnoštvo kao pijesak na morskim obalama, i da ih sam povedeš u boj.
[12] Tako ga trebamo napasti na bilo kojem mjestu gdje ga pronađemo, i nadvladat ćemo ga i prekriti onako kao što rosa pada na zemlju, da od njega i ljudi koji su uz njega ne ostane ni jedan jedini.
[13] No, ako li se povuče u grad, neka cijeli Izrael konopcima priveže grad i neka ga odvuče dolje u rijeku, da je nemoguće više pronaći i jedan jedini kamenčić!”
[14] Tad Abšalom i svi muževi Izraela rekoše: „Savjet Husaja, Arčanina, bolji je od Ahitofelovog savjeta!” No, Gospod je udesio ovako, da se osujeti dobri savjet Ahitofelov kako bi Gospod navalio nesreću na Abšaloma.
[15] A Husaj se javi svećenicama Sadoku i Abjataru: „Ovako je Ahitofel savjetovao Abšalomu i starješinama Izraela, a ovako sam savjetovao ja!
[16] A sada brzo javite Davidu i poručite mu sljedeće: ‘Nemoj noćiti u pustinjskim ravnicama, nego ih brzo pređi, da ne bude uništen kralj i sav narod koji je s njim!’”
[17] A Jonatan i Akimas su stajali kod En-Rogela; i jedna sluškinja ode njima i prenese im vijesti, a oni odu i obavijeste kralja Davida, jer si nisu smjeli dopustiti da budu viđeni i stoga nisu dolazili u grad.
[18] No, vidi ih neki dječak pa obavijesti Abšaloma. Tad brzo pobjegoše i skriše se u kuću jednog čovjeka u Bahurimu. Taj čovjek je imao bunar u dvorištu i njih dvojica siđu i sakriju se u njemu.
[19] A neka žena uzme prekrivač pa prebaci preko otvora i prospe preko pšenice, tako da se nije moglo ništa primijetiti.
[20] Kad Abšalomove sluge dođoše ženi u kuću, odmah upitaše: „Gdje su Akimas i Jonatan?” A ona odgovori: „Pobjegli su preko potoka!” Oni su ih tražili ali ih nisu mogli naći, pa se vratiše u Jerusalem.
[21] No, kada su sluge otišle, ovi izađoše iz bunara pa otiđoše i o svemu obavijestiše kralja Davida: „Požurite i brzo prijeđite rijeku, jer ovo je Ahitofel savjetovao protiv vas!”
[22] Tad David požuri sa cijelim narodom koji je bio s njim pa brzo prijeđu Jordan; a kada je osvanulo jutro, nije ostao nijedan koji nije prešao Jordan.
[23] Kada je Ahitofel primijetio da nisu poslušali njegovog savjeta, osedla svoga magarca i ode kući u grad. Obiđe kuću pa se objesi; umrije i bude sahranjen u grobnici oca svoga.
[24] A David je, dok je Abšalom prelazio Jordan, stigao u Mahanajim sa svim svojim ljudima iz Izraela.
[25] A Abšalom postavi Amasu za vojskovođu, umjesto Joaba. Amasa bijaše sin jednog čovjeka koji se zvao Jitra, Izraelac, koji je legao sa Abigajilom, kćerkom Jišaja, sestrom Sarvije, Joabove majke.
[26] A Izrael i Abšalom se utaboriše u zemlji Gilead.
[27] I desi se, kada je David stigao u Mahanajim, da Šobi, sin Nahašev, iz amonitskog grada Rabe, i Makir, sin Amielov iz Lodebara i Barzilaj, Gileađanin iz Rogelima,
[28] donesu posteljine, suđa, pšenice, ječma, brašna, prženog zrnevlja, graha, leće,
[29] meda, mlijeka, ovčijeg i kravljeg sira za jelo Davidu i narodu koji je bio s njim, jer rekoše: „Narod je gladan, slabašan i izmoren u pustinji!”