[1] I ovo su posljednje Davidove riječi: „Ovako besjedi David, sin Jišajev, ovako govori čovjek koji bi uzvišen, pomazanik Jakovovog Boga, pjesnik divnih psalama Izraelovih:
[2] Gospodnji duh je kroz mene progovorio, riječ Njegova bijaše na mom jeziku.
[3] Bog Izraela je govorio, meni je zborila stijena Izraela; pravedan gospodar nad narodom, onaj koji vlada u strahu Božijem
[4] taj je poput jutarnje zore, kada se sunce rađa, poput kiše bez oblaka, kad kroz njen sjaj zelenilo iz zemlje izbija.
[5] Doista, zar mi dom nije utemeljen čvrsto kod Gospoda? Jer On je sa mnom vječiti savez sklopio u svemu dobar i pravedan; zar neće pustiti da sve nikne što mi dobro i sreću donosi?
[6] A svi oni ništavni su poput trnja bačenog koje se u ruke ne uzima.
[7] A čovjek, koji ih namjerava uzeti, hvata se željeza i drške koplja; i potom trnje biva spaljeno na svome mjestu.”
[8] Ovo su imena Davidovih junaka: Jošeb Bešebet, Tahkemonac, zapovjednik trojicom; podigao je jedno koplje protiv njih osam stotina, i sve ih odjednom pobio.
[9] Za njim slijedi Eleazar, Dodonov sin, Ahoašanin, i on je bio među trojicom Davidovih junaka kad poniziše Filistejce, koji su se spremali za boj, onda kada su muževi Izraela odstupili.
[10] No, on se digao i tukao Filistejce, sve dok mu ruka ne oslabi od umora i ostade kao prirasla uz mač. Toga dana Gospod dade veliku pobjedu, i narod pođe sa njim, ali samo da bi pljačkao.
[11] Potom dolazi Šama, Elin sin, Hararac; kad se Filistejci skupiše u Lehiju, gdje bijaše polje puno leće, narod se pred njima razbježa,
[12] tad on stane nasred polja i počne ga braniti navaljujući na Filistejce; i Gospod dade veliku pobjedu.
[13] I trojica između trideseterice vođa krenu dolje i dođu do Davida u pećinu Adulam, dok je vojska Filistejaca bila u dolini Refaimaca.
[14] No, David je bio u gorskoj utvrdi, a posada Filistejaca bijaše tada u Betlehemu.
[15] David tada ožedni i zavapi: „Ah, ko će mi donijeti vode iz betlehemskog bunara koji je ispod kapija?”
[16] Tad se ova trojica probiju kroz filistejski tabor i zahvate vode iz betlehemskog bunara ispod kapija, i donesu je Davidu. No, on se ne htjede napiti, nego je prosu kao ljevanicu Gospodu,
[17] govoreći: „O Gospode, daleko bilo od mene da tako uradim! Zar ovo nije krv muževa koji se odvažiše i život svoj na kocku staviše?” Zbog toga vodu ne popi. To učiniše ova tri junaka.
[18] A Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, bijaše vođa ove trojice; on je potegao koplje protiv trista neprijatelja i sve ih pobio; bio je slavan među ovom trojicom.
[19] Zar nije bio najistaknutiji između trideseterice i zar ne postade njihov vođa? No, nije mogao dosegnuti onu trojicu.
[20] Benaja, Jojadinov sin, sin hrabrog muža, velikih djela, iz Kabsela; ubio je dva silna junaka iz Moaba. Sišao je zimi u cisternu i tamo ubio lava.
[21] Potukao je i jednog Egipćanina visokog stasa koji je u rukama držao koplje, a on izađe pred njega sa štapom, istrgne mu koplje iz ruku i probode ga njime.
[22] To učini Benaja, Jojadinov sin, i bijaše slavan između ove trojice.
[23] On bijaše najslavniji među tridesetericom, no nije dosezao do one trojice. I David ga postavi za poglavara nad svojom stražom.
[24] Ašahel, brat Joabov, također bijaše među onom tridesetericom, zatim Elhanan, sin Dodonov iz Betlehema;
[25] Šama i Elika iz Haroda;
[26] Heles iz Peleta, Ira, sin Ikeša iz Tekoe;
[27] Abiezer, Anatotac, Sibekaj iz Huše;
[28] Salmon iz Ahoha, Mahraj iz Netofe
[29] Heled iz Netofe, Baanin sin, Itaj, Ribajev sin, Benjaminovac iz Gibeje;
[30] Benaja Pireatonac, Hidaj od potoka Gaaša;
[31] Abibaal Arbatijac, Azmavet iz Bahurima;
[32] Eljahba iz Šaalbona; a od Jašenovih sinova, Jonatan;
[33] Šama iz Harara, Ajiam, sin Šararov iz Harara;
[34] Elifelet, sin Ahasbajev iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofela Gilonca;
[35] Hesraj iz Karmela; Paraj iz Araba;
[36] Jigeal, Natanov sin iz Sobe, Bani iz Gada;
[37] Selek Amonac, Nahraj iz Beerota, štitonoša Joaba, Sarvijinog sina;
[38] Ira iz Jatira, Gareb iz Jatira;
[39] Urija Hetit. Svega ih bijaše trideset i sedam.