[1] David postroji narod, koji je bio s njim, i postavi vođe nad hiljadama i stotinama.
[2] I David dâ naređenje da se narod pokrene, trećina naroda pod Joabom, trećinu povede Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, a trećinu na čelu sa Itajom iz Gata. I David reče: „I ja ću sa vama poći!”
[3] No, narod odgovori: „Nemoj ti polaziti u boj! Jer ako budemo morali bježati, neće se na nas obazirati, čak i da nas polovica izgine, ne bi se na nas obazreli, jer ti vrijediš kao nas deset hiljada. Tako da je bolje da ostaneš u gradu i da nam odatle pomažeš.”
[4] Ali kralj im odvrati ovim riječima: „Ono što je dobro u vašim očima to ću i činiti!” I kralj stane kraj kapije, dok je sav narod izlazio u stotinama i hiljadama.
[5] Tako kralj naloži Joabu, Abišaju i Itaju sljedeće: „Poštedite mladića, Abšaloma!” I sav je narod čuo šta kralj naređuje vođama za Abšaloma.
[6] Tako narod krene u polje da bi se suprotstavio Izraelu, i do boja dođe u šumi Efrajim.
[7] Davidove sluge tamo potuku Izrael i oni dožive toga dana veliki poraz; smrt snađe dvadeset hiljada muškaraca.
[8] I bitka se odatle raširi po cijeloj zemlji, i šuma proguta više ljudi, negoli što ih toga dana odnese mač.
[9] No, Davidove sluge spaze Abšaloma kako jaše na mazgi. A kada je mazga došla pod guste grane hrasta, osta Abšalom glavom viseći o hrastu, tako da je lebdio između neba i zemlje, a mazga se izmakne i pobjegne.
[10] To ugleda neki čovjek pa javi Joabu govoreći: „Gle, vidio sam kako Abšalom visi na hrastu!”
[11] A Joab odgovori čovjeku koji mu donese vijest: „Gle, ako si ga vidio, zašto ga odmah nisi pogubio? Sad bih ti mogao dati deset srebrenjaka i pojas!”
[12] No, čovjek odgovori: „I da si mi odmah u ruke stavio hiljadu srebrenjaka, ipak ne bih htio ruku podignuti na kraljevog sina, jer kralj je tebi, Abišaju i Itaju pred nama dao zapovijed ovim riječima: ‘Ko god pronađe mladića Abšaloma, neka ga poštedi!’
[13] A da sam podlo udario na njega, ne bi ništa od toga ostala tajna kralju ni ti sam ne bi stao u moju odbranu!”
[14] A Joab odvrati: „Ne mogu ovdje traćiti vrijeme sa tobom!” I uzme tri sulice u ruke i probode Abšalomu srce dok je još visio na hrastu.
[15] Potom ga okruži deset muževa, Joabovih štitonoša, pa ga dotuku.
[16] I Joab zatrubi i pozove narod iz potjere za Izraelom; naime, Joab je htio štedjeti narod.
[17] No, oni uzeše Abšaloma i baciše ga u veliku rupu u šumi, a zatim na nju navale veliku gomilu kamenica. Ali cijeli Izrael se razbježao, svaki u svoj šator.
[18] No, Abšalom je za života uzeo stup i podigao sebi za spomen, stajao je u Kraljevoj dolini jer je govorio: „Nemam sina koji bi održao sjećanje na me”, i tako je stup prozvao po sebi i zovu ga „Spomenik Abšalomov” sve do današnjeg dana.
[19] No Akimas, Sadokov sin, reče: „Odoh da prenesem kralju dobru vijest, da mu je Gospod podario pravdu od ruke neprijateljske!”
[20] Ali Joab mu odgovori: „Danas nisi čovjek koji će prenijeti dobru vijest! Drugog dana odnesi vijest, danas je nećeš odnijeti, jer kraljev sin je mrtav!”
[21] No, Joab zapovjedi Etiopljaninu: „Idi i javi kralju šta si vidio!” Tad se Etiopljanin pokloni i otrča kralju.
[22] No Akimas, Sadokov sin, ponovo se obrati Joabu: „Ta dopusti da i ja otrčim za Etiopljaninom, pa šta bude!” A Joab odvrati: „Što ćeš tamo, sine? Ta, znaš da nećeš biti nagrađen za dobru vijest?”
[23] „Otrčat ću, pa šta bude!” reče on, a Joab mu odvrati: „Hajde!” I Akimas krene ravnicom Jordana i stigne prije Etiopljanina.
[24] No, David je sjedio između dvije kapije. I stražar krene krovom kapije ka zidu, podigne pogled kad gle, jedan je čovjek trčao vani.
[25] Tad stražar vikne i javi ovo kralju. No, kralj reče ovako: „Ako dolazi sam, onda sigurno nosi poruku!” A ovaj se sve više približavao.
[26] Tad stražar ugleda drugog čovjeka kako trči, i vikne vrataru: „Gle, čovjek prilazi trčeći!” A kralj odvrati: „I taj je glasnik!”
[27] A stražar odgovori: „Čini mi se da je ovaj prvi Akimas, Sadokov sin!” A kralj reče: „Dobar čovjek i donosi dobre vijesti!”
[28] No, Akimas vikne kralju: „Zdravo!” A potom padne ničice pred kralja na tlo i nastavi govoriti: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji je predao ljude koji su ruku digli na mog gospodara, kralja!”
[29] A kralj upita: „Da li je sve u redu sa mladićem Abšalomom?” Akimas odgovori: „Vidio sam veliki metež kada je Joab poslao kraljevog slugu, slugu tvoga, no, ne znam šta je bilo.”
[30] „Odstupi i stani sa strane” naredi kralj, a ovaj se makne i stane.
[31] Gle, tad priđe Etiopljanin pa reče: „Gospodaru, kralju, dopusti da ti donesem radosnu vijest! Gospod ti je danas dodijelio pravdu od ruku svih onih koji se protiv tebe uzdigoše!”
[32] A kralj upita Etiopljanina: „Da li je mladić Abšalom dobro?” A Etiopljanin odgovori: „Neka neprijatelje moga gospodara, kralja, i sve one koji se protiv tebe dižu da zlo čine snađe isto kao tog mladića!”
[33] No, to kralja veoma dirne i on ode u gornje odaje kapija i počne plakati; kroz plač je govorio: „Abšalome, sine moj, o Abšalome! Ah, da sam ja umro namjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine!”