[1] Sva plemena Izraela dođoše Davidu u Hebron i rekoše: „Gle, mi smo kost i krv tvoja!
[2] Još ranije, dok je Šaul vladao nad nama, ti si bio onaj koji je Izrael izvodio i uvodio, i Gospod ti je kazao: ‘Ti ćeš čuvati Moj narod Izrael, i bit ćeš knez nad Izraelom!’”
[3] I izraelske starješine dođoše kralju u Hebron. Kralj David sa njima sklopi savez u Hebronu pred Gospodom i oni pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
[4] Davidu je bilo trideset godina kad je postao kralj, a vladao je četrdeset godina.
[5] Vladao je u Hebronu nad Judom sedam godina i šest mjeseci; a vladao je nad Jerusalemom i cijelim Izraelom trideset i tri godine.
[6] I kralj pođe sa svojim ljudima u Jerusalem, protiv Jebusejaca koji su živjeli u onoj zemlji. Ali ovi poruče Davidu: „Nećeš ovamo ući, otjerat će te slijepci i hromi!” Jer su mislili da David ne može provaliti tamo.
[7] No, David zauzme tvrđavu Sion; to jest Davidov grad.
[8] A David toga dana reče: „Ko nadvlada Jebusejce i provali do vodovoda, slijepaca i hromih, čija duša prezire Davida, taj će biti nagrađen.” Zato kažu: „Slijepi i hromi ne smiju u kuću!”
[9] David se nastani u tom gradu i nazva ga „Davidov grad”; i David ga ogradi okolo, od Mila pa unutra.
[10] David je postajao sve silniji, i Gospod, Bog nad vojskama, bijaše uz njega.
[11] A Hiram, kralj Tira, posla Davidu glasnike i kedrovinu, zidare i stolare, a oni Davidu sagradiše kuću.
[12] I David prepozna da ga je Gospod potvrdio kao kralja nad Izraelom i da je proslavio njegovo kraljevstvo zbog Svoga naroda Izraela.
[13] No, David, pošto je došao iz Hebrona, uzme još žena i suložnica iz Jerusalema, i one mu rodiše još više sinova i kćeri.
[14] I ovo su imena one djece koja se rodiše u Jerusalemu: Šamua, Šobab, Natan i Salomon;
[15] Jibšar, Elišua, Nefeg i Jafija,
[16] Elišama, Eljada, Elifelet.
[17] A kada su Filistejci čuli da je David pomazan za kralja nad Izraelom, pođu gore da ga izazovu. A kada je David ovo čuo siđe u gorsku tvrđavu.
[18] No, Filistejci su već bili stigli i bijahu se raširili Refaimskom dolinom.
[19] Tad David upita Gospoda: „Hoću li poći protiv Filistejaca? Hoćeš ih predati u moje ruke?” A Gospod odgovori Davidu: „Pođi, jer ću sigurno Filistejce predati u tvoje ruke!”
[20] I David stigne u Baal Perasim; i David ih tamo porazi pa reče: „Gospod je rastrgao moje neprijatelje, onako kako voda trga branu!” Stoga su to mjesto nazvali Baal Perasim.
[21] A oni ostaviše svoje idole, ali ih David i njegovi ljudi uzeše.
[22] No, Filistejci krenu nanovo gore i rašire se Refaimskim poljem.
[23] David upita Gospoda, a On reče: „Nemoj ići gore, nego ih obiđi i zađi u njihovu pozadinu, da pođeš protiv njih od balzamovih stabala.
[24] A čim čuješ da šušte krošnje balzamovih stabala, onda požuri, jer je to Gospod koji ide ispred tebe da razbije filistejske čete.”
[25] A David učini onako kako mu je Gospod zapovjedio, i on razbi Filistejce sve od Gebe do blizine Gezera.