[1] David toga dana spjeva riječi ove pjesme, na dan kada ga je Gospod spasio iz ruku svih njegovih neprijatelja, i iz Šaulove ruke.
[2] Pjevao je:
[3] „Bog je moja stijena, iza nje se krijem štit moj i rog moga spasenja, neosvojiva tvrđava i zbjeg spasilac moj, koji me od nasilja izbavlja!
[4] Gospoda, visoko slavljenog, sazvah – i bijah izbavljen od dušmana svojih!
[5] Jer me zapljusnuše valovi smrti bujice Beliala me zgroziše;
[6] zarobiše me okovi carstva smrti snađoše me zamke smrtne.
[7] U tjeskobi svojoj sazvah Gospoda i zavapih Bogu svome; On ču moj glas u Svome hramu vapaji moji dopriješe do ušiju Njegovih.
[8] Tad zemlja zadrhta cijela; temelji neba se uzdrmaše sve se strese od gnjeva Njegova.
[9] Dim izbi iz Njegovih nozdrva a vatra žarka iz usta Njegovih; žar iz njih poteče.
[10] On nagnu nebesa i siđe, a tama bijaše pod Njegovim stopalima.
[11] Pođe na Kerubu i doletje tako, pojavi se na krilima vjetra.
[12] Tamu načini šatorom Svojim, tmurne vode, oblake guste.
[13] Pred njim u bljesku žar izgara.
[14] I Gospod zagrmi sa nebesa, Najviši pusti glas.
[15] Ispali i rasu strijele, munju svoju te ih prestraši.
[16] Tad se ukaza morsko tlo i temelji Zemlje se razotkriše pred tutnjavom Gospodnjom pred hukanjem srdžbe ljute!
[17] Obuhvati me Svojom rukom i izvuče iz voda nabujalih;
[18] izbavi me od moćnog neprijatelja, od prezritelja presilnih.
[19] Spopadoše me u danima nevolje, no Gospod bijaše oslonac moj.
[20] Izvede me van u prostranstva, oslobodi me, jer Mu bijah drag.
[21] Gospod mi vrati po pravednosti mojoj, po čistoći mojih ruku me nagradi;
[22] Jer Gospodnje staze sam čuvao i nikada nisam otpao od Boga svoga,
[23] nego sam štovao sve odredbe Njegove i od zapovijedi Njegovih ne skretah,
[24] prionuh uz Njega sav i čuvah se vlastitoga grijeha.
[25] Zbog toga mi Gospod vrati po pravednosti, po besprijekornosti u očima Njegovim.
[26] Nevinoga dobrotom snalaziš, a pravednome pravdom uzvraćaš
[27] Ah, dobrome Ti dobro daješ, no lukavome na put staješ!
[28] Jer Ti spašavaš siroti narod, a pogledom koriš ponosne – staješ protiv njih!
[29] Jer Ti si Gospode, svjetlost moja koja tamu obasjava;
[30] sa Tobom jurišam na ratnike, s Bogom mojim zidine preskačem.
[31] Taj Bog! Svijet je Njegov savršen! Objavljena riječ Gospodnja; štit je svima koji se u Njega uzdaju!
[32] Jer ko je Bog osim Gospoda, ko je stijena osim Boga našeg?
[33] Bog je onaj koji me snagom krijepi i staze moje besprijekornima čini.
[34] Noge mi poput košutinih čini i postavlja me na visine;
[35] ruke moje ratu uči a mišice mjedenom luku.
[36] Daješ mi štit spasenja veliča me dobrota Tvoja.
[37] Put krčiš koracima mojim sigurnim ih činiš.
[38] Progonio sam i uništio neprijatelje; dok ih ne iskorijenih posve.
[39] Nadvladao sam ih i razbio da se nikada više ne uzdignu; pod noge mi potpadoše.
[40] Opasao si me silom za boj na koljena si stjerao one što se protiv mene digoše.
[41] Leđa neprijatelja si okrenuo, istrijebio sam one koji me preziraše
[42] Jaukali su, ali ne bijaše suca; jaukali Gospodu, ali On ne odvrati.
[43] U prašinu ih smrvih, kao prljavštinu ih pogazih, sravnih posve.
[44] Spasio si me od svađa naroda moga, održao kao poglavara neznabošaca; narod koji ne poznavah mi služi.
[45] Tuđi sinovi mi laskaju, slušaju svaku riječ moju,
[46] očajni su sinovi tuđi i drhteći izlaze iz utvrda svojih.
[47] Gospod živi! Neka je slava mojoj stijeni! Neka je uzvišen Bog, gospodar stijena!
[48] Bog koji mi osvetu darova, koji mi narode podloži,
[49] koji dade da uteknem od neprijatelja svojih! Uzvisio si me nad dušmanima, spasio od nasilnika!
[50] O Gospode, zato ću Te slaviti među narodima, pjevati slavu imenu Tvome,
[51] Tebi, koji je svome kralju darovao pobjede silne, koji milost daje pomazaniku, Davidu i potomcima njegovim dovijeka.”