[1] Potom se desi da Abšalom pribavi kola i konje i pedeset muževa koji su išli pred njim.
[2] Zatim Abšalom pođe rano ujutro pa stane pored puta koji vodi kroz kapije. I desi se, kada je neko imao kakvu parnicu tako da je morao kod kralja na sud, da ga Abšalom pozove sebi i upita: „Iz kojeg si grada?”, ako bi ovaj odgovorio: „Tvoj sluga je iz Izraelovih plemena”,
[3] onda bi mu Abšalom kazao: „Gle, stvar je dobra i prava, ali nema nikoga kod kralja ko bi te saslušao!”
[4] A potom bi Abšalom kazao: „Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji, da meni dolazi svako ko ima tužbi i parnica, pomogao bih mu da ostvari svoje pravo!”
[5] A dešavalo se, kad bi neko prišao da padne ničice pred njim, da bi mu on pružio ruku, uhvatio ga i potom poljubio.
[6] Tako je Abšalom činio sa svim Izraelcima koji su dolazili kralju na sud; Abšalom tako osvoji srca izraelskih muževa.
[7] I desi se da se nakon četiri godine Abšalom obrati kralju ovim riječima: „Hoću otići u Hebron i ispuniti zavjet kojim sam se zavjetovao Gospodu.
[8] Jer tvoj sluga se zavjetovao dok je Gešur živio u Aramu govoreći ovako: ‘Ako me Gospod doista vrati u Jerusalem, onda ću samo Njemu služiti!’”
[9] A kralj mu odgovori: „Idi u miru!” Tad krene i ode u Hebron.
[10] Potom Abšalom tajno pošalje glasnike svim plemenima Izraela i poruči im: „Kad čujete da su trube zatrubile, onda recite: ‘Abšalom je postao kralj u Hebronu!’”
[11] No, sa Abšalomom krene dvjesta muškaraca iz Jerusalema, koji su bili pozvani i pošli bez ikakve zle namjere, jer nisu ništa znali.
[12] Dok je prinosio žrtve, Abšalom pošalje i po Ahitofela, Gilonjanina, savjetnika Davidovog, i naredi da ga dovedu iz njegovog grada Gilona. Tako je jačala zavjera jer je broj onih koji su bili uz Abšaloma stalno rastao.
[13] Tad stiže glasnik Davidu pa ga izvijesti govoreći: „Srca izraelskih muževa su se priklonila Abšalomu!”
[14] Potom se David obrati svim svojim slugama, koji su bili s njim u Jerusalemu, ovim riječima: „Hajdemo! Bježimo! Jer inače nećemo umaći Abšalomu! Brzo krenite na put da nas ne bi iznenada stigao, svalio na nas nevolje i grad udario oštricom mača!”
[15] A sluge odvratiše: „Na zapovijed našeg gospodara, kralja! Gle, evo tvojih sluga!”
[16] I kralj pođe iz svoga doma sa cijelom svojom svitom; ostavi samo suložnice da čuvaju kuću.
[17] I kralj krene i sa njim pođe sav narod, no, potom stanu pokraj najudaljenije kuće.
[18] Sve sluge prođoše kraj njega: svi Kerećani i Pelećani, svi Gićani, šeststo muževa što ga slijediše iz Gata prođe pokraj njega.
[19] No, kralj se obrati Itaju, Gićaninu, ovim riječima: „Zašto hoćeš sa nama poći? Vrati se i ostani uz kralja! Jer ti si stranac i protjeran si čak iz svog rodnog kraja!
[20] Jučer si došao, a već danas ti trebam dopustiti da lutaš sa nama, sad kad mi valja poći kud god mogu? Okreni se i odvedi svoju braću nazad; neka te snađe milost i odanost!”
[21] No, Itaj odgovori kralju govoreći: „Tako mi Gospodnjeg života i mog gospodara kralja; na mjestu na kojem će biti moj gospodar i kralj, prijetila mu smrt ili bio živ, tamo će biti i njegov sluga!”
[22] A David odgovori Itaju: „Hajde onda, prolazi!” Tako prođe Itaj, Gićanin, sa svim svojim ljudima i svojom pratnjom.
[23] I sva zemlja je glasno plakala dok je narod prolazio. Potom je i kralj prešao potok Kidron, i cijeli narod krene putem koji vodi u pustinju.
[24] I gle, Sadok je bio uz njih, i svi Leviti koji su nosili Kovčeg Gospodnji. Oni spuste Kovčeg, a Abjatar se uspne, sve dok cijeli narod iz grada nije prošao.
[25] No, kralj se obrati Sadoku: „Vrati Kovčeg u grad! Ako mi Gospod bude naklonjen, onda će me On vratiti i dozvoliti da nanovo vidim Njega i Njegov dom,
[26] ali, ako kaže: ‘Nisi mi mio!’, gle onda, tu sam, neka čini sa mnom što Mu je volja!”
[27] A kralj se obrati svećeniku Sadoku: „Zar nisi vidovit čovjek? Vrati se mirno u grad sa svojim sinom Akimasom i Jonatanom, Abjatorovim sinom!
[28] Gle, ja ću čekati na ravnicama pustinje dok od vas ne stigne riječ kojom ćete me izvijestiti.”
[29] Tako Sadok i Abjatar vrate Gospodnji Kovčeg ponovo u Jerusalem i ostanu tamo.
[30] A David se plačući peo na Maslinsku goru; išao je bos, prekrivene glave, i narod, koji je išao s njim, također je išao pokrivenih glava i plakao.
[31] No, kad Davida izvijestiše da se Ahitofel priklonio Abšalomu, on reče: „O Gospode, preokreni Ahitofelov savjet u ludariju!”
[32] I desi se, kad se David popeo na sami vrh, tamo gdje su se običavali moliti Bogu, gle, sretne ga Husaj, Arčanin, poderanih haljina i glave posute pepelom.
[33] I David mu se obrati ovim riječima: „Ako kreneš sa mnom, bit ćeš mi na teretu;
[34] no, ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Želim biti tvoj sluga, o kralju; onako kako sam do sada služio tvome ocu, tako sada želim služiti tebi’ – onda tako možeš preokrenuti Ahitofelov savjet!
[35] Zar nisu svećenici Sadok i Abjatar tamo s tobom? Ta, izvijesti svećenike Sadoka i Abjatara o svemu što čuješ u kraljevom domu!
[36] Gle, njihovi sinovi su uz njih: Akimas, sin Sadokov i Jonatan, Abjatarov sin; preko njih me možete izvijestiti o svemu šta saznate!”
[37] Tako se Davidov prijatelj Husaj vrati u grad dok je Abšalom ulazio u Jerusalem.