[1] Gospodnja srdžba ponovo planu na Izrael, i On potakne Davida protiv njih govoreći: „Idi, izbroj Izrael i Judu!”
[2] I David naredi Joabu, svome vojskovođi, koji je bio s njim: „Prođi kroz sva plemena Izraela, od Dana do Beer-Šebe, i popiši narod, da saznam koliko ih ima!”
[3] No, Joab odgovori kralju: „Neka Gospod, Bog tvoj, umnoži ovaj narod još stotinu puta više nego što ga je sada, da ga moj gospodar i kralj gleda vlastitim očima; no, zašto je ova stvar mome gospodaru i kralju mila?”
[4] Ali kraljeva riječ ostade postojana protiv Joabove i besjeda vojskovođa; tako Joab i vojskovođe pođu pred kraljem da postroje narod Izraela.
[5] Oni prijeđu Jordan pa se utabore kod Aroera, desno od grada koji je ležao usred doline Gada, u pravcu Jazera.
[6] I stignu u područje Gileada, u Kadeš, u zemlju Hetita, a kad su stigli u Dan skrenu ka Sidonu.
[7] Potom stigoše dođu do utvrde Tir i do svih gradova Hevijaca i Kaananaca, a potom krenu na jug Jude, u Beer-Šebu.
[8] Tako proputovaše cijelu zemlju i vratiše se u Jerusalem nakon devet mjeseci i dvadeset dana.
[9] Joab dade kralju popis izbrojanog naroda. Bijaše u Izraelu osamsto hiljada ratnika, opasanih mačevima, a u Judi petsto hiljada.
[10] No, Davida počne gristi savjest nakon što je dao da se narod izbroji. I David se obrati Gospodu: „Grozno sam zgriješio onime što učinih! Gospode, molim te iskupi grijeh Svoga sluge, jer postupao sam kao ludak!”
[11] Kad se David ujutro probudio, spusti se Gospodnja riječ na vjerovjesnika Gada, vidovnjaka Davidovog:
[12] „Idi i reci Davidu: ‘Ovako govori Gospod: Tri stvari stavljam pred tebe, izaberi koja će te snaći!’”
[13] I Gad ode Davidu i obavijesti ga o ovome govoreći: „Hoćeš li da glad zavlada u zemlji sedam godina, ili da bježiš pred neprijateljima koji će te goniti tri mjeseca, ili da tri dana hara kuga u tvojoj zemlji? Razmisli i daj mi odgovor koji valja dati onome koji me uputio!”
[14] I David odgovori Gadu: „Veoma me strah! Ali prepustimo se Gospodnjoj ruci jer je Njegova milost velika; ali neću se dati u ljudske ruke!”
[15] Tad Gospod pusti da u Izraelu izbije kuga od jutra pa do određenog vremena, i u narodu, od Dana do Beer-Šebe, umre sedamdeset hiljada ljudi.
[16] No, kada je anđeo krenuo da digne ruku na Jerusalem da bi ga poharao, Gospod se ražalosti nad nevoljom. Potom poruči anđelu koji je nosio nevolju narodu: „Dosta je! Spusti ruku!” A anđeo Gospodnji se nalazio kod gumna Araune Jebusejca.
[17] A kada je David ugledao anđela koji je udario po narodu, zavapi Gospodu: „Gle, ja sam griješio, ja sam zlo činio! Šta su učinile ove ovce? Pusti da Tvoja ruka udari mene i dom oca moga!”
[18] Toga dana dođe Gad Davidu pa mu reče: „Pođi gore i sagradi Gospodu žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca.”
[19] I David pođe gore, po riječima Gada, onako kako je Gospod naredio.
[20] Kada je Arauna podigao pogled, spazi kako mu prilaze kralj i njegove sluge. I Arauna im pođe u susret te se pokloni kralju i padne ničice na zemlju.
[21] Potom se obrati kralju ovim riječima: „Zašto moj gospodar i kralj dolazi svome sluzi?” A David odgovori: „Da kupim tvoje gumno i da na njemu izgradim Gospodu žrtvenik, da se odvrati pošast sa naroda!”
[22] A Arauna odgovori Davidu: „Neka ga moj gospodar i kralj uzme i neka žrtvuje što mu je drago! Gle, ovdje su goveda za paljenice, kola i jarmovi neka budu drva!
[23] O kralju, ovo ti sve poklanja Arauna!” I on blagoslovi kralja govoreći: „Neka ti se Gospod, Bog tvoj, smiluje!”
[24] No, David reče ovako: „Ne, neću! Hoću da kupim i da platim koliko vrijedi. Neću da Gospodu prinosim paljenicu koja me nije ništa koštala!” Tako David otkupi gumno i goveda za pedeset šekela srebra.
[25] I David tamo sagradi žrtvenik i prinese paljenice i pomirnice. Gospod se smilova zemlji i tako se odvrati pošast od Izraela.