[1] No, Abšalom, sin Davidov, imao je lijepu sestru, ime joj bijaše Tamara; i desi se da se Amnon, sin Davidov, u nju zaljubi.
[2] Amnon je toliko patio da se razbolio radi svoje sestre Tamare; jer ona bijaše djevica, i on nije vidio nikakvog načina da joj priđe.
[3] Ali Amnon je imao prijatelja koji se zvao Jonadab, bijaše to jedan od sinova Šimeja, Davidova brata; i Jonadab je bio veoma pametan čovjek.
[4] A ovaj ga upita: „Zašto si svakoga jutra tako tužan, kraljev sine? Zar mi nećeš reći?” Tad mu Amnon odgovori: „Zaljubljen sam u Tamaru, u sestru svoga brata Abšaloma!”
[5] Tad mu Jonatan odgovori: „Lezi u svoju postelju i pretvaraj se da si bolestan. Kada dođe tvoj otac da te obiđe, ti mu reci: ‘Dovedi moju sestru Tamaru ovamo da mi donese hrane da jedem, da vidim kako sprema jelo preda mnom i da jedem iz njenih ruku!’”
[6] Tako Amnon legne i počne se pretvarati da je bolestan. A kada je kralj prišao da ga obiđe, Amnon reče: „Pošalji moju sestru Tamaru ovamo, da spremi preda mnom koji kolačić i da jedem iz njenih ruku!”
[7] Tad David pošalje Tamaru u kuću rekavši joj: „Otiđi u kuću svoga brata Amnona i spremi mu obrok!”
[8] I Tamara ode u dom svoga brata Amnona. On je ležao u postelji; tad ona uzme tijesta, razvije ga i napravi pred njim kolačiće.
[9] Potom uzme tavu i sjedne ispred njega, ali on nije htio jesti. I Amnon naredi: „Neka svi izađu odavde!” Tad ga ostave samog i svi izađu iz kuće.
[10] A zatim se obrati Tamari ovim riječima: „Donesi mi jelo u sobu da jedem iz tvojih ruku!” Tad Tamara uze kolačiće koje je spravila pa ih odnese svome bratu Amnonu u sobu.
[11] No, Amnon je zgrabi dok mu je pružala kolačić, pa reče: „Dođi sestro, lezi sa mnom!”
[12] Ali ona odvrati: „Nemoj brate! Ne sramoti me, jer takvu stvar ne čine u Izraelu! Ne čini takvu sramotu!
[13] A šta bih ja takva osramoćena? Ti bi bio bestidnik u Izraelu. Nego, obrati se kralju, on me neće uskratiti tebi!”
[14] No, on je nije htio poslušati, nego je svlada i legne sa njom na silu.
[15] No, desi se da je Amnon nakon toga prezre, a njegov prezir bijaše snažniji od ljubavi koju je ranije osjećao; potom joj reče: „Odlazi!”
[16] Ali ona odgovori: „Ne! Veća je nepravda da me otjeraš negoli ovo što si već učinio!” Ali on je nije htio poslušati.
[17] Pozove sluge pa im naredi: „Istjerajte je van i zaključajte vrata za sobom!”
[18] Ona je na sebi imala dugu šarenu haljinu, jer takve su haljine nosile kraljeve kćeri, djevice, kao gornji dio odore. A njegov sluga je istjera i zaključa vrata.
[19] No, Tamara pospe glavu pepelom i razdere dugu šarenu haljinu na sebi; uhvati se za glavu i otrči jecajući.
[20] A njen brat Abšalom je upita: „Da li je tvoj brat Amnon bio s tobom? Pa dobro, sestro, ostani mirna! On je tvoj brat, nemoj ovu stvar uzimati toliko k srcu!” Ali Tamara je i dalje bila rastresena u domu svoga brata Abšaloma.
[21] No, kralj David se silno razgnjevi kada je čuo šta se desilo.
[22] A Abšalom se nije obraćao bratu, nije mu poručivao ni dobro ni zlo; tako Abšalom prezre svoga brata Amnona jer je obeščastio sestru svoju Tamaru.
[23] I desi se nakon dvije godine da je Abšalom strigao ovce u Baal-Hasoru, koji je u Efrajimu, i pozvao sve kraljeve sinove.
[24] I Abšalom priđe kralju pa mu reče: „Gle! Tvoj sluga striže ovce; neka kralj dođe sa svim svojim slugama!”
[25] Ali kralj odgovori Abšalomu: „Nemoj tako sine! Nemoj da svi dolazimo pa da ti budemo na teret!” I nije htio ići iako ga je ovaj nagovarao, nego ga kralj samo blagoslovi na rastanku.
[26] Tad Abšalom reče: „Ako ne može tako, onda dopusti da moj brat Amnom pođe sa nama!” A kralj mu odvrati: „Zašto da on pođe sa tobom?”
[27] No, Abšalom je i dalje navraćao da kralj dopusti da Amnom i svi kraljevi sinovi pođu sa njim.
[28] Tad Abšalom naredi svojim slugama govoreći: „Pazite, kada se Amnom razveseli od vina i kada vam ja kažem: ‘Udrite! Ubijte ga!’, onda se nemojte plašiti, jer sam vam ja to naredio; budite snažni i hrabri muževi!”
[29] I Abšalomove sluge učiniše sa Amnonom onako kako je Abšalom naredio. Tad skoče svi kraljevi sinovi i svaki se uspne na svoju mulu i pobjegne.
[30] I desi se, dok su još bili na putu, da stigne do Davida glasina o tome da je Abšalom pogubio sve kraljeve sinove, tako da nijedan nije izvukao živu glavu!
[31] Tad kralj ustane i razdere haljine na sebi i legne na zemlju, a sve su sluge poderane odjeće stajale oko njega.
[32] Tad Jonadab, sin Šimeja, brat Davidov, reče: „Gospodaru, nemoj misliti da su ubijeni svi mladići, sinovi kralja; pogubljen je samo Amnon, jer je po Abšalomovoj besjedi to bilo odlučeno još onoga dana kada je obeščastio njegovu sestru Tamaru.
[33] Pa neka sada moj gospodar, kralj, ne uzima stvar previše k srcu, i govori: ‘Svi su kraljevi sinovi mrtvi!’, nego je samo Amnon mrtav!”
[34] No, Abšalom je pobjegao. A mladić koji je stražario podigne pogled kad gle, mnoštvo naroda je prilazilo putem iza njega, sa strane brda.
[35] Tad Jonatan reče kralju: „Gle, stižu kraljevi sinovi! Kako je tvoj sluga rekao, tako se i desilo!”
[36] I desi se, kad je izgovorio ove riječi, da kraljevi sinovi priđu i počnu jecati i naricati; a i kralj i njegove sluge podignu veliku graju tugujući.
[37] A Abšalom je pobjegao i otišao Talmaju, Amihudovom sinu, gešurskom kralju. Davida je sve vrijeme morila tuga za svojim sinom.
[38] A Abšalom je, nakon bjekstva u Gešur, ostao tamo tri godine.
[39] A kralj David nije više gonio Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.