[1] Ovo je zakon o žrtvi prijestupnici, svetinja je nad svetinjama.
[2] Na istom mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, neka se zakolje i žrtva prijestupnica, te neka svećenik krv njenu izlije oko žrtvenika.
[3] Neka prinese sav loj njen, rep uz loj što iznutrice prekriva;
[4] oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, kao i opnu jetre; s bubrezima je izvadite.
[5] I neka ovo svećenik spali na žrtveniku kao paljenicu Gospodu; to je žrtva prijestupnica.
[6] Svi muški među svećenicima je smiju jesti; neka se pojede na mjestu svetom, jer je svetinja nad svetinjama.
[7] Kako žrtva za grijeh tako i žrtva prijestupnica, za obje vrijedi isti zakon; pripadaju svećeniku koji vrši okajanje.
[8] A svećeniku koji prinese nečiju paljenicu pripada koža žrtve.
[9] Tako i sve prinosnice koje se spremaju u peći, tavi ili kotliću; one pripadaju svećeniku koji ih prinese.
[10] Sve prinosnice, bilo da su uljem umiješane ili suhe, pripadaju sinovima Aronovim, jednom kao i drugima.
[11] A ovo je zakon žrtve pomirnice.
[12] Ako je prinosi da zahvali, neka uz zahvalnicu prinese i kolača beskvasnih zamiješanih uljem, beskvasnih pogača namazanih uljem i brašna najboljeg dobro izmiješanog s uljem.
[13] Uz kolače neka prinese beskvasnih hljebova, uz žrtvu svoju pomirnicu.
[14] Neka od toga svega prinese Gospodu po komad kao žrtvu podignutu; neka to pripadne svećeniku koji krv pomirnice prska.
[15] A meso žrtve pomirnice za zahvalnost valja pojesti istoga dana kad se prinese; ništa od nje ne smije prenoćiti.
[16] A ako li je žrtva koju prinese vezana zakletvom, ili dobrovoljna, neka se onda jede istoga dana, a ono što prenoći se smije jesti sutradan.
[17] Ali ono što od mesa žrtvenog ostane do trećega dana – spalite ognjem.
[18] Ali ako ko trećega dana bude jeo od mesa pomirnice, neće mu se žrtva primiti; neće se zaračunati onome ko je prinio nego će mrska biti, i duša koja je okusi će krivnju snositi.
[19] Meso koje se nečega nečistoga dotakne ne smije se jesti, već ga spalite na vatri; a inače ga svako smije jesti dok je čist.
[20] A onaj koji je nečist te bude jeo od mesa pomirnice Gospodnje, neka se istrijebi iz naroda.
[21] A ako neko dotakne nešto nečisto, nečistoće ljudske ili stoke, te bilo kakvu gadost, a ipak bude jeo od žrtve pomirnice što Gospodu pripada: neka se istrijebi iz naroda.”
[22] I Gospod reče Mojsiju:
[23] „Ovako poruči Izraelovim sinovima: Ne jedite loj od bikova, ovaca i koza!
[24] Loj od strvina i rastrgnutih životinja se smije koristiti u sve svrhe; ali ga nipošto ne jedite!
[25] Jer svako ko bude jeo loj od životinje koja se prinosi Gospodu kao paljenica bit će iskorijenjen iz naroda svoga.
[26] Nećete ni krvi jesti u svojim domovima, bilo od ptica ili stoke.
[27] Ko god bude jeo bilo kakve krvi, iskorijenit će se iz naroda.”
[28] I Gospod reče Mojsiju:
[29] „Ovako poruči Izraelovim sinovima: Ko Gospodu želi žrtvu pomirnicu prinijeti neka Gospodu uputi dar svoj od pomirnice.
[30] Neka rukama svojim prinese paljenice Gospodnje, loj s prsima; prsa koja će prinijeti kao žrtvu prevrtanu pred Gospodom.
[31] Neka svećenik pak spali loj na žrtveniku, a prsa neka pripadnu Aronu i sinovima njegovim.
[32] I desno pleće žrtve svoje svećeniku dajte kao žrtvu podignutu.
[33] Neka onom sinu Aronovu koji prinese krv i loj pomirnice pripadne pleće.
[34] Jer Ja sam prsa i pleća žrtve prevrtane od sinova Izraela, od njihove žrtve pomirnice, dodijelio kao vječito pravo Aronu i njegovim sinovima.”
[35] To je udio koji pripada Aronu i sinovima njegovim od paljenica Gospodnjih, od dana kada im je određeno da služe kao svećenici.
[36] Gospod naredi da im se daruje na dan njihova pomazanja od sinova Izraelovih, kao vječito pravo za pokoljenja njihova buduća.
[37] Ovo je zakon o paljenici, prinosnici, prijestupnici i žrtvi za grijeh, žrtvi za posvećenje i žrtvi zahvalnoj,
[38] koji je Gospod naredio Mojsiju na brdu Sinaj, onoga dana kada je sinovima Izraela zapovjedio da Gospodu prinose žrtve svoje, u pustinji Sinajskoj.