[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Poruči Izraelovim sinovima: Ako ko želi učiniti poseban zavjet Gospodu koji vrijedi koliko čovjek;
[3] neka onda muško od dvadeset do šezdeset godina procijeni na pedeset srebrenih šekela po šekelu hramskom.
[4] A ako je žena, onda je procijeni na trideset šekela.
[5] A ako ima pet do dvadeset godina, procijeni dvadeset šekela za muško, a deset za žensko.
[6] A ako je staro od mjesec dana do pet godina, muško procijeni na pet šekela, a žensko na tri.
[7] A ako su stari šezdeset ili više godina, onda muško procijeni na petnaest šekela, a žensko na deset.
[8] Ako li je neko suviše siromašan da plati onoliko koliko procijeniš, onda ga odvedite pred svećenika i neka ga on procijeni; prema onome koliko ruka onoga što se zavjetovao može dati, neka ga svećenik procijeni.
[9] Ako životinju prinose Gospodu kao žrtvu, neka sve što se od nje prinese bude sveto.
[10] Neka se ne mijenja niti nadomješta za drugu, dobru za lošu ili lošu za dobru; a ako je neko zamijeni, onda će obje životinje biti svete pred Gospodom.
[11] Ali ako je kakva nečista životinja, od koje se ne smije Gospodu žrtvovati; neka je odvedu pred svećenika,
[12] i neka je svećenik procijeni, da li je dobra ili loša, i kako on ocijeni, neka tako bude.
[13] A ako bi je ko htio otkupiti, neka doda petinu njegove procjene.
[14] Ako neko kuću posveti Gospodu, neka je svećenik procijeni, da li je dobra ili loša, i neka se tako vodi.
[15] A ako je želi otkupiti onaj što je posvetio, neka na cijenu doda petinu procjene i njemu će pripasti.
[16] Ako ko zavjetuje njivu svoju, neka se procijeni po usjevu: jedan gomer ječma neka vrijedi pedeset srebrenih šekela.
[17] Ako li zavjetuje polje godine jubilejske, neka ostane po tvojoj procijeni.
[18] Ali ako polje zavjetuje nakon godine jubilejske, neka mu svećenik obračuna cijenu po preostalim godinama do sljedeće godine jubilejske; i neka se to odbije od cijene.
[19] Ali ako onaj koji je polje zavjetovao želi iskupiti isto, neka doda petinu procjene i polje će ostati njegovo.
[20] A ako ne želi polja otkupiti, ili ako ga proda nekome drugom, onda ga ne može otkupiti;
[21] kada se polje godine jubilejske oslobodi ostat će sveto Gospodu, kao polje zavjetovano; svećeniku će kao baština pripasti.
[22] Ali ako neko posveti Gospodu dio polja kupljenoga, koje nije dio njegove baštine,
[23] neka mu svećenik obračuna cijenu po tvojoj procjeni do godine jubilejske, i neka istog dana dâ iznos procjene kao svetinju Gospodnju.
[24] Ali neka se godine jubilejske polje vrati onome od koga je kupljeno, onome kome kao baština pripada.
[25] A neka se sve procjenjuje po hramskom šekelu; jedan šekel za dvadeset gerara.
[26] Ali neka niko prvjenac stoke ne zavjetuje; ona već Gospodu pripada kao prvjenac; bilo da je tele ili janje – pripada Gospodu.
[27] Ako li je životinja nečista, neka je otkupe po tvojoj procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako je ne želi otkupiti, neka se po tvojoj procjeni proda.
[28] Ali ne prodajite i ne otkupljujte ništa što je Gospodu posvećeno, bilo da je čovjek, životinja ili polje; sve zavjetovano je svetinja Gospodu.
[29] A čovjek proklet, izdvojen za uništenje iz roda ljudskog, neka se ne otkupljuje; mora obavezno biti smaknut.
[30] I svaka desetina od usjeva, bilo od zemlje ili voćki, pripada Gospodu; Gospodu su sveti.
[31] A ako neko želi otkupiti nešto od desetine, neka na cijenu doda još petinu.
[32] A i desetina od goveda i ovaca, i svega što prolazi ispod štapa pastirskoga, svaka deseta životinja, neka bude posvećena Gospodu.
[33] Ne ispitujte da li je dobra ili hrđava, nemojte je mijenjati. Ako je neko zamijeni, onda će obje životinje biti svete i ne smiju se otkupljivati.”
[34] To su odredbe koje Gospod dao Mojsiju za sinove Izraelove na brdu Sinajskom.