[1] Ali Aronovi sinovi, Nadab i Abihu, uzmu svoje kadionice te u njih stave vatre i položiše tamjana preko te tako prinesoše tuđe vatre pred Gospoda, kako im nije zapovjedio.
[2] Tada udari oganj od Gospoda i proguta ih; oni pogiboše pred Gospodom.
[3] I Mojsije reče Aronu: „Na to je Gospod mislio kada je kazao: ‘Posvećen ću biti među onima koji Mi prilaze i proslavljen pred narodom cijelim!’” A Aron je šutio.
[4] A Mojsije pozove Mišaela i Elsafana, sinove Uziela, Aronova strica, pa im reče: „Priđite i braću svoju odnesite iz Svetišta, ispred tabora ih odnesite!”
[5] I oni priđoše te ih odnesoše s haljinama njihovim ispred tabora, kako je Mojsije zapovjedio.
[6] Tad Mojsije reče Aronu i sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru: „Ne raspuštajte kose svoje i ne cijepajte haljine da ne poginete i da srdžba ne snađe zajednicu čitavu. Ali braća vaša, sav dom Izraelov, neka plače zbog ognja ovog što ga je Gospod rasplamsao.
[7] Ali vi ne izlazite pred ulaz Šatora susreta da ne poginete; jer Gospodnje ulje pomazanja je na vama!” I oni učiniše kako je Mojsije kazao.
[8] I Gospod reče Aronu:
[9] „Vina i opojnoga pića nemojte piti ni ti ni sinovi tvoji, kada ulazite u Šator susreta, da ne biste poginuli. Neka je to vječita odredba za vaša pokoljenja,
[10] da razlikujete sveto od nesvetog, čisto od nečistoga,
[11] i da sinove Izraelove poučite zakonima koje im je Gospod poručio kroz Mojsija!”
[12] I Mojsije reče Aronu i njegovim preostalim sinovima, Eleazaru i Itamaru: „Uzmite prinosnicu koja ostade od paljenica Gospodnjih i pojedite je bez kvasca kraj žrtvenika, jer je svetinja nad svetinjom.
[13] Pojedite je na mjestu svetom; jer to je ono što je tebi i sinovima tvojim određeno od paljenica Gospodnjih; jer tako mi je naređeno.
[14] Isto tako prsa od žrtve obrtane i pleća žrtve podizane – jedite, ti, sinovi tvoji i kćeri tvoje, na mjestu čistome, jer je tebi i djeci tvojoj određeno od žrtava pomirnica Izraelovih sinova.
[15] Pleće žrtve uzdizane i prsa žrtve obrtane prinesite s paljenicama loja, da se obrne kao žrtva obrtana pred Gospodom. Neka to tebi i sinovima pripadne kao vječito pravo, onako kako je Gospod zapovjedio.”
[16] A Mojsije podrobnije potraži jarca za žrtvu za grijeh, i gle, on bijaše spaljen. Tad se on naljuti na Eleazara i Itamara, na preostale sinove Aronove, pa upita:
[17] „Zašto žrtvu za grijeh ne pojedoste na mjestu svetom? Jer je svetinja nad svetinjom. On vam je darovao da snosite grijeh zajednice, da ga okajete pred Gospodom!
[18] Gle, krv njegova nije prinesena u unutrašnjost Svetišta; trebali ste ga pojesti u Svetištu, onako kako sam zapovjedio!”
[19] Ali Aron reče Mojsiju: „Gle, danas su prinijeli svoju žrtvu za grijeh i paljenicu pred Gospodom, i desilo mi se ovo, zar da danas jedem od žrtve za grijeh? Da li bi i to bilo pravo pred očima Gospoda?”
[20] Kada je Mojsije to čuo, bijaše mu pravo.