[1] Gospod reče Mojsiju:
[2] „Ako se neko ogriješi i nevjeran bude prema Gospodu, prevarivši bližnjeg svoga u pologu ili pohrani, krađom ili ako ga je tlačio,
[3] te ako nešto izgubljeno pronađe pa slaže ili se krivo zakune – zbog bilo čega od ovoga čime čovjek može zgriješiti.
[4] Ako je dakle, priznao krivnju svoju, neka onda ono što je ukrao ili što je iznudio, ono što je čuvao ili pronašao, vrati,
[5] i sve ono o čemu je zakletvu lažnu dao neka nadoknadi u punoj mjeri i neka još petinu na to doda; i neka to dadne onome kome pripada, i to dana onoga kada spozna svoj grijeh.
[6] Ali neka svoju žrtvu prijestupnicu prinese Gospodu, neka dovede svećeniku ovna bez mahane, po procjeni tvojoj.
[7] I neka ga svećenik okaje pred Gospodom i bit će mu oprošteno, za bilo šta od onoga u čemu može zgriješiti.”
[8] I Gospod reče Mojsiju:
[9] „Poruči Aronu i sinovima njegovim: Ovo je zakon o paljenici. Paljenica neka stoji na ognju žrtvenika svu noć, sve do jutra, i neka se vatra na njemu održava.
[10] Neka svećenik obuče lanenu haljinu, i neka lanene hlače navuče na tijelo svoje; neka potom zgrne pepeo s žrtvenika u koji je sagorjela paljenica i neka ga istrese kraj žrtvenika.
[11] A neka onda skine haljine sa sebe i navuče drugu odjeću, pa neka pepeo odnese izvan tabora na mjesto čisto.
[12] Ali neka se održava vatra na žrtveniku, neka se ne gasi; neka zato svećenik svako jutro drva na njemu pali, paljenice prinosi i loj pomirnica na njemu spaljuje.
[13] Vatra neka stalno gori na žrtveniku, neka se nikada ne gasi!
[14] Ovo je zakon o prinosnici. Neka je sinovi Aronovi prinesu pred Gospoda, ispred žrtvenika.
[15] Neka onda jedan od njih uzme šaku od najboljeg brašna, ulja i tamjana što je na prinosnici i neka to spali na žrtveniku, kao miris ugodni, onaj dio koji je predviđen za spomen Gospodu.
[16] Ono što ostane neka pojedu Aron i sinovi njegovi, neka to jedu bez kvasca na mjestu svetom; u dvorištu Šatora susreta neka jedu.
[17] Neka se ne mijesi s kvascem. To dadoh kao udio od žrtava Mojih ognjenih. Svetinja je, poput prijestupnice i žrtve za grijeh.
[18] Sve što je muško među potomcima Aronovim smije od toga jesti; to je udio Gospodnjih paljenica dovijeka određen za buduća pokoljenja. Što god ih dotakne, sveto je!”
[19] I Gospod reče Mojsiju:
[20] „Ovo je žrtva koju Aron i sinovi njegovi moraju prinijeti Gospodu; svaki na dan svoga pomazanja. Desetinu efe najboljeg brašna, kao ustaljenu prinosnicu, pola ujutro a pola uvečer.
[21] Neka se spremi u tavi s uljem, neka ih donese pržene u obliku kolačića; rasparčanu u komade prinesite prinosnicu kao miris ugodan Gospodu.
[22] I neka je prinese svećenik, pomazanik koji će naslijediti Arona od sinova njegovih; neka je odredba vječita da se sve pali Gospodu.
[23] Svaka prinosnica svećenika neka se potpuno spali; ne smije se jesti.”
[24] I Gospod reče Mojsiju:
[25] „Ovako poruči Aronu i sinovima njegovim: Ovo je zakon o žrtvi za grijeh. Na istom mjestu gdje se kolje žrtva za paljenicu neka se kolje i žrtva za grijeh, pred Gospodom: svetinja je nad svetinjom.
[26] Svećenik koji prinosi žrtvu za grijeh je smije jesti; neka se jede na mjestu svetom, u dvorištu Šatora za susret.
[27] Sve što se dotakne mesa njena, neka je sveto! Ako li nešto od krvi pokapa po haljinama, neka se opere na mjestu svetom.
[28] Ako se skuha u zemljanoj posudi, neka se razbije. Ako li je kuhano u sudu mjedenom, neka se istrlja i vodom opere.
[29] Svako muško među svećenicima je smije jesti; presveto je.
[30] Ali ne jedite od žrtve za grijeh čija je krv odnesena u Šator susreta da se okaje u Svetištu; nego je spalite.