[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Poruči Aronu i sinovima njegovim da se čuvaju svetih darova Izraelovih sinova, koje Mi posvećuju, da sveto Moje ime ne okaljaju: Ja sam Gospod.
[3] A sada im reci: Ko se od vaših potomaka, krvi vaše, dok je nečist, približi Svetištu koje Izraelovi sinovi posvetiše Gospodu – takvog čovjeka odstranite od Mog pogleda; Ja sam Gospod.
[4] Ako je ko od potomaka Aronovih gubav ili ima izljev neka ne jede od svetih prinosa dok se ne očisti. A ko dotakne nekoga ko se onečistio mrtvacem ili čovjeka koji izbaci sjeme,
[5] ili je pak dotakao kakvog gmizavca da se onečisti ili čovjeka nečista, kakva god prljavština na njemu bila,
[6] ko dotakne takvog nečist je do večeri i neka ne jede svetih prinosa, osim ako tijelo svoje opere u vodi.
[7] I kada sunce zađe, onda je čist, i nakon toga smije jesti od svetih prinosa, jer njegov je hljeb.
[8] Neka ne jede strvine ili rastrgnuto da se od toga ne onečisti; Ja sam Gospod!
[9] I neka se drže Mojih odredbi da grijeh na se ne navale i da ne poginu kada se oskrnave; jer Ja sam Gospod koji ih posvećuje.
[10] Ali nijedan svjetovnjak ne smije jesti od svetinje. Ni gost ni najamnik svećenikov ne smiju jesti svetih prinosa.
[11] A kad svećenik kupi roba za novac, taj smije jesti od svetinje, a i robovi koji su rođeni u kući njegovoj smiju jesti njegova hljeba.
[12] Ali kad kćer svećenikova postane žena tuđincu, neka ne jede od prinosa svetinje.
[13] Ali ako kćer svećenikova postane udovica ili ako je otpusti muž, a ona nema djece, te se vrati u kuću oca svoga, kao u mladosti svojoj, neka ponovo jede hljeb oca svoga. Ali neka ga ne jede nijedan tuđinac.
[14] A ako neko slučajno bude jeo od svetih prinosa, neka doda petinu i nadoknadi svetu stvar.
[15] I neka ne skrnave svete darove Izraelovih sinova, koje oni prinesoše Gospodu,
[16] da na se ne navale grijeh i krivnju kada jedu svetih prinosa: jer ih Ja, Gospod, posvećujem.”
[17] I Gospod reče Mojsiju:
[18] „Poruči Aronu, sinovima njegovim i svim Izraelovim sinovima: Svako ko prinese žrtvu, bilo da je iz doma Izraelova ili tuđinac, bez obzira na to da li prinese paljenicu zavjetom ili dobrovoljno,
[19] da bude prihvaćeno za njega, neka žrtvuje mužjaka bez mahane od goveda, ovaca ili koza.
[20] Nemojte žrtvovati ništa što ima mahanu; ne bi bilo prihvaćeno.
[21] I kada neko Gospodu želi prinijeti žrtvu pomirnicu, bilo da ispuni zavjet ili dobrovoljno, neka budu bez mahane od goveda ili koza, da bude prihvaćeno.
[22] Životinju slijepu ili slomljena noge, unakaženu, gušavu, šugavu ili krastavu ne prinosite kao paljenicu na žrtvenik Gospodnji.
[23] Bika ili ovcu koja ima predugu ili prekratku nogu možeš žrtvovati kao žrtvu dobrovoljnu, ali za ispunjene nekog zavjeta nije dovoljno.
[24] Gospodu ne prinosite žrtve sa zgnječenim, stučenim, rastrgnutim ili odsječenim mošnjama; u zemlji svojoj ne činite takvih stvari.
[25] I iz ruke tuđinca nemojte ništa slično svome Bogu kao hranu prinositi; jer osakaćene su i imaju mahanu na sebi; neće biti prihvaćena.”
[26] I Gospod reče Mojsiju:
[27] „Kada se tele oteli, janje ojanji ili koza okozi, neka sedam dana ostane uz majku svoju, tek osmoga dana se može prinijeti kao paljenica Gospodu.
[28] Ali nemojte govedo ili ovcu zaklati s mladunčetom u isti dan.
[29] A kad Gospodu želite prinijeti žrtvu zahvalnicu, onda je prinesite tako da vam bude prihvaćena.
[30] Isti dan je pojedite, i neka ništa ne ostane viška do jutra; Ja sam Gospod.
[31] Ali držite se odredbi Mojih i izvršavajte ih; Ja sam Gospod!
[32] I sveto Moje ime nemojte okaljati; nego ćete me posvetiti među Izraelovim sinovima, Mene, Gospoda, koji vas posvećuje,
[33] koji vas je izveo iz zemlje Egipat da bude Bog vaš; Ja sam Gospod.”