[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Naredi Izraelovim sinovima da čisto ulje, od maslina cijeđeno, donesu za svijećnjak, da stalno svijetli!
[3] Neka ga Aron namjesti ispred zavjese svjedočanstva u Šatoru susreta da postojano gori pred Gospodom od večeri do zore; to je odredba vječna za vaša buduća pokoljenja.
[4] Neka redovno namješta svjetiljke na svijećnjaku od čistoga zlata pred Gospodom.
[5] A onda uzmi najboljega brašna i ispeci dvanaest kolača; neka je svaki kolač od dvije desetine efe.
[6] I postavi u dva reda po šest kolača na sto od čistog zlata što je pred Gospodom.
[7] I na svaki red stavi čistoga tamjana, i neka je to hljeb spomen, paljenica Gospodu.
[8] Neka ih svake subote neprekidno reda pred Gospodom, kao dar sinova Izraelovih; za Savez vječni.
[9] I neka pripadnu Aronu i sinovima njegovim; neka ih jedu na mjestu svetom, jer kao svetinja nad svetinjama od paljenica Gospodnjih će pripasti njemu, kao vječni udio.”
[10] A tada među sinove Izraelove dođe sin jedne Izraelke kome otac bijaše Egipćanin. Sin Izraelkin se u taboru svađao s jednim Izraelcem.
[11] Tad sin Izraelkin poče huliti na ime Gospodnje i psovati ga. Nakon toga ga dovedoše Mojsiju. Majka mu se zvala Salumita, a bijaše kći Dabrijina, iz plemena Danova.
[12] I zatočiše ga u tamnicu dok ne rastumače šta će činiti s njim po volji Gospodnjoj.
[13] I Gospod reče Mojsiju:
[14] „Izvedi toga što je hulio ispred tabora, i neka svi koji su ga čuli polože ruke na njegovu glavu, i neka ga kamenuje cijela zajednica!
[15] I poruči sinovima Izraelovim: Ko Boga svoga proklinje, neka snosi grijeh svoj;
[16] i onaj što huli na ime Gospodnje mora se obavezno pogubiti! Neka ga cijela zajednica kamenuje, bilo da je tuđinac ili domorodac; ako na ime huli, neka umre!
[17] I ako neko ubije čovjeka, mora umrijeti!
[18] A ako ko pogubi životinju, neka je nadoknadi; život za život!
[19] Ali ako bližnjeg svoga ranite, neka i vas snađe isto;
[20] lom za lom, oko za oko, zub za zub; kako je ranio čovjeka neka se učini i njemu!
[21] Ko ubije životinju, neka je nadoknadi, ali ko pogubi čovjeka, mora umrijeti!
[22] Imajte isto pravo za tuđinca i domorodca; jer Ja sam Gospod, Bog vaš.”
[23] I Mojsije to kaza Izraelovim sinovima, a oni izvedoše bogohulnika ispred tabora i kamenovaše ga. I Izraelovi sinovi postupiše onako kako je Gospod naredio.