Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 6:45

[1] Drugi žrijeb padne plemenu sinova Simeonovih po njihovim rodovima, i njihova se baština nalazila usred dijela sinova Judinih.

[2] I njima dopadne: Beer Šeba, Šeba, Molada,

[3] Hasar Šual,

[4] El Tolad, Betul, Horma,

[5] Siklag, Bet Hamarkabot, Hasar Susa,

[6] Bet Lebaot i Šaruhen: trinaest gradova i njihovih naselja.

[7] Ajn, Rimon, Eter i Asan. Četiri grada i njihova naselja.

[8] Uz to i sva sela koja se nalaze oko ovih gradova, do Baalata Beera, to jeste južne Rame. To je baština plemena sinova Simeonovih po njihovim rodovima.

[9] Baština sinova Simeonovih bi od dijela sinova Judinih, jer je baština sinova Judinih za njih bila prevelika. Zato su Simeonovi sinovi dobili baštinu među njima.

[10] Treći žrijeb pade sinovima Zebulona po njihovim rodovima. Njihova se baština prostirala do Sarida.

[11] Njihova je granica išla ka zapadu, do Marale, tu dolazila do Dabaseta i izlazila na potok, koji teče ispred Jokneama.

[12] Od Sarida je kretala ka istoku, prema izlasku sunca, sve do Kilot Tabora, zatim išla do Dabarata i pela do Jafije.

[13] Odatle je išla ka istoku, prema izlasku sunca, do Gat Hefera i Et Kasina, i dopirala do Rimon Metoara, blizu Nee.

[14] Granica ju zatim obilazla na sjeveru ka Hanatonu i završavala u ravnici Jefta El,

[15] zatim Katat, Nahalal, Simron, Jidealu i Betlehem. Dvanaest gradova sa njihovim selima.

[16] Ovo je bila baština sinova Zebulonovih po njihovim rodovima, ovi gradovi i njihova sela.

[17] Četvrti žrijeb padne Jisakaru, za sinove Jisakarove po njihovim rodovima.

[18] I njihovo je područje obuhvatalo Jesreel, Kesulot, Šunem,

[19] Hafaraim, Šion, Anaharat

[20] Rabit, Kisjon, Ebes,

[21] Remet, En Ganim, En Hada, Beth Pases.

[22] I granica je dopirala do Tabora, Sahasima, Bet Šemeša, a kraj joj je bio Jordan. To je šesnaest gradova sa njihovim naseljima.

[23] Ovo je baština plemena sinova Jisakarovih po njihovim rodovima, ovi gradovi sa njihovim selima.

[24] Peti je žrijeb pao za pleme sinova Ašerovih po njihovim rodovima.

[25] Njihovo je područje obuhvatalo Helkat, Hali, Beten, Ahšaf,

[26] Alamelek, Amead, Miseal i dopiralo na zapadu do Karmela i do Sihor Libnata.

[27] Granica se zatim okretala ka izlasku sunca, ka Bet Dagonu te dosezala do Zebulona i ravnice Jefta El, na sjeveru, Bet Emek i Nehiel, te stizala do Kabula na lijevoj strani,

[28] do Ebrona, Rehoba, Hamona i Kane, do velikog grada Sidona.

[29] Zatim je granica skretala ka Rami i do tvrdog grada Tira, pa je išla ka Hosi i izlazila na more, zahvatala Mahalab, Ahsib,

[30] Uma, Afek i Rehob. To su dvadeset i dva grada sa njihovim selima.

[31] Ovo je baština sinova Ašerovih po njihovim rodovima, ovi gradovi i njihova sela.

[32] Šesti žrijeb pade za sinove Naftalijeve, za Naftalijeve sinove po njihovim rodovima.

[33] Njihova se baština prostirala od Helefa, hrasta u Saananimu, od Admi Nekeba i Jabneela, do Lakuma, a njen je kraj bio Jordan.

[34] Granica je išla ka zapadu, prema Asnot Taboru, i odatle do Hukoka, i dopirala do Zebulona na jugu, Ašera na zapadu i Jude na Jordanu ka istoku.

[35] Tvrdi gradovi bijahu: Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret,

[36] Adama, Rama, Hasor,

[37] Kedeš, Edrej, En Hasor,

[38] Jiron, Migdal El, Horem, Bet Anat, Bet Šemeš; devetnaest gradova sa njihovm selima.

[39] Ovo je baština Naftalijevih sinova po njihovim rodovima; ovi gradovi i njihova sela.

[40] Sedmi žrijeb pade za pleme sinova Danovih po njihovim rodovima.

[41] Njihova je baština obuhvatala: Soreu, Estaol, Ir Šemeš,

[42] Šaalabin, Ajalon, Jitlu,

[43] Elon, Timnatu, Ekron,

[44] Elteke, Gibeton, Baalat,

[45] Jehud, Bene Berak, Gat Rimon,

[46] Mejarkon, Rakon i čitavo područje do Jafe.

[47] Područje sinova Danovih prostiralo se odatle i dalje. Jer Danovi sinovi su pošli i vojevali protiv Lešena te ga osvojili i udarili oštricom svojih mačeva, zaposjeli ga i u njemu se nastanili. Dali su mu ime Dan, po imenu oca svoga Dana.

[48] Ovo je baština sinova Danovih po njihovim rodovima; ovi gradovi i njihova sela.

[49] Kad su svu zemlju podijelili i razgraničili, tad Izraelovi sinovi daruju Jošui, Nunovom sinu, baštinu u svojoj sredini.

[50] Po zapovijedi Gospoda dodijeliše mu grad koji je za sebe tražio, Timnat Serah u gorju Efrajim. On utvrdi grad i tamo se nastani.

[51] Ovo je baština koju su Eleazar, svećenici, Jošua, sin Nunov, i glave porodica plemena sinova Izraelovih razdijelili žrijebom u Šilu pred Gospodom, pred ulazom u Šator susreta. I tako dovršiše podjelu zemlje.

Jošua — Chapters