[1] Ali Jerihon bijaše utvrđen i zatvoren pred Izraelovim sinovima, tako da niko nije mogao izaći ili ući.
[2] I Gospod reče Jošui: „Evo, predajem Jerihon, kralja i hrabre borce njihove u tvoje ruke.
[3] Neka zato jednom dnevno svi ratnici obiđu oko grada. Tako činite šest dana.
[4] I neka sedam svećenika nosi sedam truba od ovnujskih rogova pred Kovčegom; a sedmoga ćete dana sedam puta obići grad, a svećenici neka trube u trublje.
[5] A kada se ovnujske trube oglase i kada začujete zvuk trube neka narod digne silnu bojnu viku. Tada će se zidine grada urušiti i neka se narod uspne, svaki pravo ispred sebe!”
[6] Tad Jošua, sin Nunov, pozove svećenike sebi pa im reče: „Nosite Kovčeg saveza i neka sedam svećenika nose trube od ovnujskih koža pred Kovčegom Gospodnjim!”
[7] Ali narodu reče: „Pođite i obiđite oko grada i neka naoružani ratnici krenu ispred Kovčega saveza!”
[8] I nakon Jošuine zapovjedi krene sedam svećenika noseći sedam truba od ovnujskih koža pred Gospodom, i trubili su u rogove, i za njima pođe Kovčeg saveza Gospodnjeg.
[9] I naoružani ratnici išli su pred svećenicima koji su trubili, i zalaznica pođe za Kovčegom dok je glas truba odlijegao.
[10] A Jošua zapovjedi narodu govoreći: „Nemojte dizati bojne vike, ne oglašavajte se; neka nijedna riječ ne izađe iz usta vaših do dana kada vam kažem: ‘dižite buku bojnu!’ Neka tada odjekne bojna vika!”
[11] I Gospodnji Kovčeg jednom obiđe oko grada, pa se vratiše u tabor i tu zanoćiše.
[12] I Jošua ustane rano, a svećenici ponesu Kovčeg Gospodnji,
[13] također su nosili trube od ovnujske kože pred Gospodnjim Kovčegom i neprestano trubili. I naoružani ratnici su hodili pred njima a zalaznica je išla za Kovčegom Gospodnjim, dok je glas truba odjekivao.
[14] Drugog su dana također jednom obišli oko grada te se vratili u tabor. Tako su činili šest dana.
[15] A sedmog dana pođoše rano, rujnom zorom, i na isti način sedam puta obiđu oko grada; samo su ovoga dana obišli sedam puta oko grada.
[16] I Jošua se obrati narodu nakon sedmoga puta, kada svećenici snažno zatrubiše: „Dižite viku bojnu, jer Gospod vam je ovaj grad darovao!
[17] Ali neka ovaj grad i sve što je u njemu potpadne pod prokletstvo Gospodnje! Neka samo bludnica Rahaba ostane živa, ona i svi koji budu u kući njenoj, jer je sakrila uhode koje smo mi poslali!
[18] No, vi se čuvajte onoga što je zabranjeno, da ne biste nakon što ih uništite poželjeli uzeti nešto što je zabranjeno, pa tako nanijeti nevolje taboru Izraelovu.
[19] Ali neka se sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe posveti Gospodu; neka se pohrani u riznicu Gospodnju.”
[20] Tad povika narod i trube svećenika odjeknuše. Kada je narod čuo zvuk truba i kada podiže silnu bojnu viku, tada se zidine grada urušiše i narod se poče probijat u grad, svaki pravo ispred sebe; tako zauzeše grad.
[21] I uništiše kao prokleto oštricom svojih mačeva sve što je bilo u gradu, muškarce i žene, mlade i stare, goveda, ovce i magarce.
[22] Ali Jošua reče onoj dvojici koji su zemlju istraživali: „Otiđite do kuće bludnice i izvedite ženu i sve koji se tamo nalaze, onako kako ste se zakleli!”
[23] I oni mladići, uhode, odu i izvedu Rahabu, njenog oca i njenu majku, braću njenu i rodbinu; cijeli su rod njen izveli i smjestili pored tabora Izraelova.
[24] Ali Grad i sve što je bilo u njemu spališe ognjem; samo srebro, zlato, bakarno i željezno posuđe položiše uz blago u riznici Gospodnjoj.
[25] Tako je Jošua ostavio bludnicu Rahabu u životu, i dom oca njenog te ostadoše stanovati u Izraelu sve do danas, jer su sakrili uhode, koje je Jošua poslao da istraže Jerihon.
[26] U to se vrijeme Jošua zakle govoreći: „Neka je pred Gospodom proklet onaj čovjek koji će pokušati ovaj grad ponovo izgraditi! Neka ga košta prvorođenog sina kada mu temelje položi, a neka izgubi najmlađeg sina kada mu kapije učvrsti!”
[27] I Gospod je bio uz Jošuu, i glas o njemu se pronese cijelom zemljom.