[1] No kada je Jabin, kralj Hasora, čuo sve ovo, pošalje glasnike Jobabu, kralju Madona, i kralju Šimronu i kralju Akšafa,
[2] i kraljevima koji su živjeli na sjeveru, u gorju, i u Arabi južno od Kinereta, u dolini, i na gorju Dor ka zapadu,
[3] pa i Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejcima, Hetitima, Perižanima i Jebusejcima u brdima te Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi.
[4] I oni izađoše i sve vojske njihove; silan jedan narod, bijaše ga mnogo kao pijeska na obalama mora, sa mnogo konja i bojnih kola.
[5] Svi se ovi kraljevi sastaše te se zajedno utaboriše na vodama Merona da bi se zajedno borili protiv Izraela.
[6] I Gospod reče Jošui: „Ne boj ih se jer sutra ću ih u ovo vrijeme predati pobijene pred Izraelcima! Konje ćeš njihove osakatiti i bojna kola ognjem spržiti!”
[7] A Jošua i svi ratnici iznenada udare na njih na vodama Merona;
[8] i Gospod ih predade u ruke Izraelcima, a oni ih potukoše i otjeraše sve do grada Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i potukoše ih potpuno da se nijedan ne spasi.
[9] Tad Jošua učini sa njima onako kako mu je Gospod poručio: njihove konje osakati, a bojna im kola sprži ognjem.
[10] I Jošua se u to vrijeme vrati nazad i zauzme Hasor i njegovog kralja pogubi mačem; jer je Hasor prije bio najmoćnije kraljevstvo među njima.
[11] I pobiše sve ljude oštricom svojih mačeva, tako da ne ostade ništa što je u sebi imalo dašak životni, a Hasor spališe.
[12] I Jošua osvoji sve gradove ovih kraljeva i kraljeve njihove te ih pogubi oštricom mača i nad njima izvrši prokletstvo – baš onako kako je Mojsije, sluga Gospodnji, zapovjedio.
[13] Ali Izrael nije spalio nijedan od gradova koji bijaše smješten na brdima; osim Hasora, koji spali Jošua.
[14] I sinovi Izraela podijeliše između sebe sav ratni plijen iz gradova i stoku njihovu; ali sve ljude pogubiše oštricom svojih mačeva i iskorijeniše, i ne osta ništa što je u sebi imalo dašak životni.
[15] Sve što je Gospod zapovjedio Svome sluzi Mojsiju, Mojsije je naredio Jošui, a baš tako postupi Jošua; ništa ne ostavi neispunjeno od onoga što je Gospod zapovjedio Mojsiju.
[16] Tako je Jošua zauzeo cijelu zemlju; gorje i sav Negev, svu zemlju Gošen, Šefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove brežuljke;
[17] od golih vrhova koji se uzdižu prema Seiru, pa sve do Baal-Gada, u dolini Libanona u podnožju planine Hermon. Sve kraljeve njihove je zarobio i pogubio.
[18] Dugo je Jošua ratovao sa svim ovim kraljevima.
[19] I nije bilo grada koji se Izraelovim sinovima predao mirno osim Hivijaca, koji su živjeli u Gibeonu; sve ih ratom osvojiše.
[20] Jer Gospodnje je djelo da se srca njihova skamene i da krenu u boj sa Izraelcima, kako bi bili uništeni, i kako se ne bi pružila milost da bi se potpuno istrijebili – baš onako kako je Gospod zapovjedio Mojsiju.
[21] I Jošua stiže u to vrijeme i istrijebi Anakovce iz brdovitog Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega brdovitog kraja Izraelova; i Jošua izvrši prokletstvo nad njima i njihovim gradovima.
[22] I ne ostavi nijednog Anakovca živog u zemlju sinova Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Ašdodu; tamo ih ostade nekoliko.
[23] Tako Jošua zauzme svu zemlju, onako kako je Gospod obećao Mojsiju; I Jošua to kao baštinu dade Izraelu, podijelivši je po plemenima. Potom se zemlja odmori od rata.