[1] Tad sinovima Josipovim žrijebom pripade područje: od Jordana do Jerihona, i na istok od voda Jerihonskih. Zatim pustinja koja se od Jerihona pela brdima do Betela.
[2] Granica se dalje protezala od Betela do Luza i prolazila područjem Arkijaca do Atarota.
[3] Onda se spuštala na zapad prema jafletskoj međi, sve do donje granice Bet Horona i do Gezera, i tako dopirala do mora.
[4] To su sinovi Josipovi, Manaše i Efrajim, kao baštinu dobili.
[5] Ovo je područje sinova Efrajimovih po njihovim rodovima: istočna granica njihove baštine kretala se od Atrot Adara sve do gornjeg Bet Horona,
[6] a potom išla sve do mora, na sjeveru do Mikmetata. Zatim je granica skretala na istok ka Taanat Šilu, i prolazila pored njega sve do Janoaha.
[7] Od Janoaha se spuštala ka Atrotu i Naraatu te dopirala do Jerihona i završava na Jordanu.
[8] Od Tapuaha se granica protezala zapadno do potoka Kane i izlazila na more. To je baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim rodovima.
[9] Imali su te gradove i njihova sela.
[10] Oni nisu protjerali Kanaance koji su živjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci do dana današnjeg ostali stanovati među Efrajimom, ali su pod prisilom radili.