[1] A kad su to čuli svi kraljevi s ovu stranu Jordana, oni koji su stanovali u gorama, u Šefeli i duž cijele obale mora, sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci –
[2] tada se svi slože da zajedno povedu boj protiv Jošue i Izraela.
[3] No kada su stanovnici Gibeona čuli šta je Jošua uradio Jerihonu i Aju,
[4] posluže se lukavstvom. Pođu tamo i predstave se kao izaslanici; natovare stare vreće na magarad svoju i na vlastita leđa, te stare, poderane i iskrpljene mjehove za vino,
[5] zatim obuku stare haljine i poderanu, iskrpljenu obuću, i hljeb njihovih bio je star i memljiv.
[6] I dođu u Jošuin tabor u Gilgal pa rekoše njemu i muškarcima Izraela: „Došli smo iz daleke zemlje! Sklopite savez sa nama!”
[7] Tad muškarci Izraela reknu Hivijcima: „Možda stanujete u našoj blizini. Kako bismo mogli sklopiti savez sa vama?”
[8] No oni odgovore Jošui: „Mi smo tvoje sluge!” A Jošua ih upita: „Ko ste vi i odakle dolazite?”
[9] A oni mu odvrate: „Mi smo tvoje sluge koje dođoše iz daleke zemlje po volji Gospoda, Boga tvoga; jer čuli smo za slavu Njegovu i za sve ono što je učinio u Egiptu,
[10] i ono što je učinio dvojici kraljeva Amorejaca, što su vladali s onu stranu Jordana – Sihonu kralju Hešbona i Ogu kralju Bašana, koji je živio u Aštarotu.
[11] Zato nam naše starješine i svi stanovnici naše zemlje rekoše: Uzmite hrane sa sobom i pođite na put, ka njima, pa im recite: ‘Mi smo vaše sluge, sklopite savez sa nama!’
[12] Ovaj naš hljeb je još bio vruć kada ga ponesosmo od kuća, kada krenusmo; gle, sada je tvrd i memljiv.
[13] I mjehovi ovi bijahu novi kada ih napunismo, a gle, sada su pokidani. Haljine i obuća na nama je poderana od jako dugog puta.”
[14] Tad muškarci Izraela uzmu od njihove hrane, i ne upitavši Gospoda šta im je činiti.
[15] I Jošua sklopi mir sa njima i savez da živi ostanu. I poglavari zajednice se zakleše.
[16] No, tri dana nakon što sklopiše savez sa njima shvatiše da oni stanuju blizu, među njima.
[17] Jer Izraelovi sinovi pođoše dalje i nakon tri dana naiđoše na njihove gradove koji su se zvali Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
[18] I Izraelovi sinovi ne udariše na njih jer su se glavari zajednice zakleli Gospodom, Bogom Izraela, ali je cijela zajednica gunđala protiv glavara.
[19] Tad glavari poruče cijeloj zajednici: „Zakleli smo im se Gospodom, Bogom Izraela, zato ih ne možemo napasti.
[20] Ovako ćemo sa njima postupiti; ostavit ćemo ih da žive da nas ne snađe gnjev zbog naše zakletve njima.”
[21] I glavari im poručiše: „Neka žive, bit će drvosječe i vodonoše cijeloj zajednici, kako im glavari i kazaše.”
[22] I Jošua ih pozove sebi pa im reče: „Zašto ste nas prevarili i kazali: ‘Stanujemo daleko od vas’, a živite među nama?
[23] Neka ste prokleti zbog toga, bit ćete sluge, drvosječe i vodonoše za dom Boga moga, dovijeka!”
[24] A oni odgovore Jošui: „Čuli smo da je tvojim slugama poručeno da je Gospod, Bog tvoj, Svome sluzi Mojsiju rekao da će vam cijelu zemlju dati i da ćete sve stanovnike zasigurno pred sobom istrijebiti; tada se silno uplašismo za svoje živote i zato tako postupismo.
[25] Ali gle, sada smo u vašim rukama, postupi sa nama onako kako misliš da je pravo!”
[26] I on postupi sa njima tako da ih izbavi iz ruku Izraelovih sinova te ih ne pogubiše.
[27] I Jošua ih toga dana učini drvosječama i vodonošama za zajednicu i žrtvenik Gospodnji, na onome mjestu koje će On odabrati; i tako je do dana današnjeg.