[1] I Mojsije se pope sa dolina moapskih na brdo Nebo, na vrh Pisge, koja je naspram Jerihona. Tad mu Gospod pokaza svu zemlju od Gileada do Dana,
[2] sav Naftali, zemlju Efraim i Manaše, cijelu Judinu zemlju do zapadnog mora,
[3] Negeb i Jordansku niziju, doline Jerihona, palmin grad sve do Soara.
[4] I Gospod mu reče: „Ovo je zemlja za koju sam Abrahamu, Isaku i Jakovu zakleo kada sam kazao: ‘Tvojim potomcima ću je dati!’ Dao sam ti da je vidiš svojim očima ali u nju nećeš ući.”
[5] I Mojsije, sluga Gospodnji, umrije u zemlji Moab po riječi Gospodnjoj,
[6] i On ga ukopa u dolini, u zemlji Moab, naspram Bet Peora; no niko ne zna za njegov grob do dana današnjeg.
[7] I Mojsiju je bilo stotinu i dvadeset godina kada je umro; vid mu ne oslabi i snaga ga tijela ne izdade.
[8] I Izraelovi sinovi su oplakivali Mojsija trideset dana u dolini Moab. Potom prestadoše za njim plakati i tugovati.
[9] No Jošua, sin Nunov, bijaše ispunjen duhom mudrosti, jer Mojsije položi ruke na njega. Izraelovi sinovi su ga slušali i radili onako kako je Gospod zapovjedio Mojsiju.
[10] Ali u Izraelu se više ne pojavi vjerovjesnik poput Mojsija. Njega je Gospod poznavao licem u lice,
[11] sa svim znamenjima i čudima kojima ga je Gospod slao da ih čini u Egiptu na faraonu, svim njegovim slugama i samoj njegovoj zemlji;
[12] u svoj sili toga što je načinio, silnim i strahovitim djelima, koje Mojsije pokaza pred očima čitavog Izraela.