[1] Tako, dakle, ljubi Gospoda, Boga svoga, i uvijek izvršavaj odredbe Njegove i naredbe, zakone i zapovijedi Njegove.
[2] I shvatite danas – ne govorim vašoj djeci koja nisu vidjela i proživjela ukor Gospoda, Boga vašeg, slavu Njegovu i silnu ispruženu ruku,
[3] znamenje Njegovo i djelo, koje načini usred Egipta: faraonu, kralju Egipta, i cijeloj njegovoj zemlji;
[4] i ono što učini sa silnom vojskom egipatskom, konjima njihovim i bojnim kolima, kad pusti da ih vode Crvenog mora potope kad vas tjeraše, i kako ih Gospod istrijebi do dana današnjeg.
[5] I ono što vam u pustinji učini dok ne dođoste do ovog mjesta,
[6] i ono što učini Datanu i Abiramu, sinovima Eliaba, sina Rubenova, kako zemlja otvori svoja usta te ih proguta s njihovim porodicama i šatorima i imanjem cijelim, usred Izraela.
[7] Zaista, vlastitim očima ste vidjeli silna djela Gospodnja, koja On učini.
[8] Zato se držite svih zakona koje vam danas naređujem da ojačate, da uđete i zauzmete zemlju u koju polazite kako biste je zaposjeli;
[9] i da dugo živite u zemlji za koju se Gospod zakleo očevima vašim da će je njima i njihovim potomcima darovati, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
[10] Jer zemlja u koju dolaziš kako bi je zaposjeo nije poput zemlje egipatske, iz koje izađoste, gdje si sijao svoje sjeme i natapao ga nogama svojim, kao bašču zelja.
[11] No zemlja u koju idete kako biste je zaposjeli je zemlja brda i dolina, koja vodu pije od kiša nebeskih.
[12] To je zemlja o kojoj se Gospod, Bog vaš, stara, na koju su vazda upravljene oči Gospoda, Boga tvoga, od početka do kraja godine.
[13] A ako budete slušali Moje zapovijedi, koje vam danas nalažem, tako da Gospoda, Boga svoga, ljubite i da Mu služite svim srcem i cijelom dušom,
[14] onda ću kišu vašoj zemlji darovati u vrijeme pravo, ranu i kasnu kišu, da možeš sabrati svoje žito, vino i ulje.
[15] I stoci ću tvojoj na poljanama darovati trave, a ti ćeš jesti i sit biti.
[16] No čuvajte se da vam srce ne zavedu, da se ne odmetnete pa počnete služiti drugim bogovima i pred njima ničice padati;
[17] inače će se na vas raspaliti gnjev Gospodnji; zaklopit će nebesa da kiša ne pada i da zemlja ploda ne daje, te da ubrzo nestanete iz dobre zemlje, koju vam Gospod daruje.
[18] Stavite sebi ove riječi na srce i dušu i kao znamenje ih na dlan privežite, neka su vam spomen iznad očiju.
[19] Njima poduči sinove svoje, o njima pričaj kada sjediš u kući i kada putem ideš, kada liježeš i ustaješ.
[20] Zapiši ih na stupove kuće svoje i na njene kapije,
[21] da ti i djeca tvoja, u zemlji za koju se Gospod zakleo očevima tvojim da će im je darovati, živite sve dok su nebesa iznad zemlje.
[22] Jer ako se budete vjerno držali zapovijedi koje vam danas nalažem, da Gospoda, Boga svoga, ljubite, da hodite svim Njegovim stazama i da ste Mu priklonjeni,
[23] onda će Gospod sve one narode pred vama rastjerati, tako da jače i veće narode otjerate sa imanja njihovih.
[24] Neka vam pripada svako mjesto na koje stanete svojom stopom; neka je vaše područje od pustinje, od Libanona i Eufrata, sve do Zapadnog mora.
[25] Niko neće pred vama opstati: Gospod, Bog vaš, strah i trepet će raširiti pred vama nad svim zemljama u koje kročite, onako kako vam je i obećao.
[26] Gledajte, pred vas postavljam blagoslov i prokletstvo;
[27] blagoslov, ako se budete pokoravali zapovijedima Gospoda, Boga svoga, koje vam danas nalažem,
[28] a prokletstvo, ako se zapovijedima Gospoda, Boga svoga, ne budete pokoravali i ako skrenete s puta, koji vam danas nalažem, te krenete za drugim bogovima koje ne poznajete.
[29] I kada te Gospod, Bog tvoj, dovede u zemlju u koju ćeš stići da je zaposjedneš, tada izreci blagoslov na brdu Gerizim a prokletstvo na brdu Ebal.
[30] Nisu li s onu stranu Jordana, zapadno od puta k zalasku sunca, u zemlji Kanaanaca, što žive u ravnici Arabi, nasuprot Gilgalu, kraj hrasta More?
[31] Jer vi prelazite preko Jordana kako biste ušli i zaposjeli zemlju koju vam Gospod, Bog vaš, hoće darovati; i zaposjest ćete je i u njoj živjeti.
[32] No pazite sada da izvršavate sve odredbe i zapovijedi koje vam danas nalažem!