[1] Kada pođeš u rat protiv neprijatelja svoga i vidiš konje, bojna kola, i vojsku koja je veća no ti, onda ih se nemoj bojati, jer je s tobom Gospod, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske.
[2] A uoči boja neka svećenik priđe i neka priča s narodom,
[3] i neka mu poruči: „Čuj, Izraele, danas polazite u boj protiv neprijatelja svojih, neka vam se srce ne steže! Ne bojte se, ne plašite se, i neka vas ne obuzima jeza pred njima!
[4] Gospod, Bog vaš je uz vas kako bi se s vama borio protiv neprijatelja vaših; kako bi vam pomoć pružio.”
[5] I neka nadstojnici poruče narodu: „Ima li među vama muškarac koji je novu kuću izgradio a da se u nju nije uselio? Neka se vrati kući svojoj kako ne bi stradao u ratu, a da se drugi u nju ne useli.
[6] Ima li među vama kakvog muškarca koji je zasadio vinograd koji još nije obrao? Neka se vrati kući kako ne bi stradao u ratu pa da drugi uživa prvu berbu!
[7] Ima li među vama kakvog muškarca koji se vjerio te ženu sebi još nije kući doveo? Neka se vrati kući kako ne bi stradao u ratu pa da je drugi odvede svojoj kući!”
[8] A neka nadstojnici dalje narodu govore: „Neka pođe kući onaj ko se plaši i kome je srce strašljivo kako ne bi i srca braće svoje prestrašio, poput srca svoga!”
[9] A neka vojskovođe stanu pred narod kada nadstojnici prestanu narodu besjediti.
[10] Kada dođeš pred kakav grad, kako bi rat protiv njega poveo, prvo mu mir ponudi.
[11] Ako prihvate i otvore svoje kapije, neka ti onda sav narod plaća danak i neka budu pokorni.
[12] Ako ne žele o miru pregovarati, već hoće ratovati, onda ih opsjedaj.
[13] I kada ih Gospod, Bog tvoj, preda u tvoje ruke, onda sve muškarce pogubi oštrinom mača,
[14] no žene, djecu i svu stoku, sve što je u gradu, i sve napljačkano uzmi kao ratni plijen. I slobodno uživaj u plijenu neprijatelja kojeg je Gospod, Bog tvoj, predao u tvoje ruke.
[15] Tako učini sa svim gradovima koji su daleko od tebe, gradovima koji ne pripadaju narodima odavde.
[16] Ali u gradovima ovih naroda, koje ti Gospod, Bog tvoj, daje u posjed, nećeš ostaviti ništa živo što u sebi ima dašak životni,
[17] obavezno nad njima izvrši prokletstvo, nad Hetitima, Amorejcima, Kaanancima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima – kako ti je Gospod, Bog tvoj, naredio.
[18] Da vas ne poduče da činite sve grozote koje su oni činili za svoje bogove, te da se i vi tako ogriješite o Gospoda, Boga svoga.
[19] Ako dugo opsjedaš neki grad kako bi ga zauzeo, onda nemoj sjeći stabla, nemoj im sjekire prinositi, jer možeš se od njih hraniti, i ne moraš ih sjeći. Stablo na polju nije čovjek pa da ga moraš uključiti u svoju opsadu.
[20] Samo stabla za koja znaš da se sa njih ne može jesti, smiješ uništiti i sjeći i od njih smiješ praviti sprave za opsadu grada s kojim vodiš rat, dok ga ne nadvladaš.