[1] Zatim se okrenusmo i pođosmo u pustinju koja je na putu k Crvenom moru, onako kako mi je Gospod naredio; i dugo kružismo oko brda Seir.
[2] I Gospod mi poruči govoreći:
[3] „Dovoljno ste se dugo kružili oko ovog brda. Krenite na sjever!
[4] A narodu ovako poruči: Proputujte kroz područje braće vaše, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru, i oni će vas se plašiti, ali budite oprezni;
[5] ne započinjite nikakve svađe s njima, jer vam od njihove zemlje neću dati ni pedalj; jer sam goru Seir Ezavu u vlasništvo dao!
[6] Hranu novcem kupujte od njih, da imate šta jesti i vodu za piće od njih novcem kupujte.”
[7] Gospod, Bog tvoj, te je blagoslovio u svim djelima ruku tvojih. Pazio je na te u tvojim lutanjima kroz ovu ogromnu pustinju; i Gospod, tvoj Bog je ovih četrdeset godina bio uz tebe; ničega ti nije nedostajalo.
[8] Tako prođosmo kraj braće svoje, sinova Ezavovih, što u Seiru borave, cestom kroz Arabu, od Elata do Esion Gebera. Onda okrenusmo i pođosmo prema pustinji Moab.
[9] Potom mi Gospod poruči: „Ne napadaj Moapce i ne upuštaj se s njima u boj, jer od njihove ti zemlje u vlasništvo ništa neću dati. Ar dadoh Lotovim sinovima kao baštinu.
[10] Ranije su tu živjeli Emijci. Bio je to moćan i brojan narod, visoka stasa kao Anakovi sinovi.
[11] I njih su ubrajali u Refaimce kao i Anakove sinove, a Moapci ih nazivahu Emijcima.
[12] U Seiru su nekada živjeli Horijci, ali su im Ezavovi sinovi oduzeli imanja, i rastjerali ih ispred sebe te se naselili na njihova mjesta, kao što je učinio Izrael sa zemljom koju mu dodijeli Gospod.
[13] A sada pođite i prijeđite preko potoka Zereda!” Tad prijeđosmo potok Zered.
[14] I putovali smo od Kadeš Barnee do prelaska preko potoka Zereda trideset i osam godina, dok se ne iskorijeni čitavo pokoljenje ratnika iz tabora; onako kako se Gospod zakleo.
[15] I ruka se Gospodnja protiv njih okrenula i iz tabora ih istrebljivala, sve dok ih nije posve nestalo.
[16] I desi se, kada su svi ratnici iz naroda pomrli,
[17] da mi Gospod kaže:
[18] „Danas ćeš prijeći granicu Maoaba kod Ara,
[19] i približiti se sinovima Amonovim. Ne zameći boja i ne ratuj s njima, jer ti od sinova Amonovih neću dati zemlje. Darovao sam je Lotovim sinovima kao baštinu.
[20] I za nju kažu da je zemlja refaimska, i nekoć su tu živjeli divovi. Njih su Amonci zvali Zamzumijcima.
[21] To bijaše silan i brojan narod, kao Emijci. A Gospod ih istrijebi i rastjera sa imanja pred njima kako biste zauzeli njihova mjesta.
[22] Onako kako je učinio i s Ezavovim sinovima, koji su u Seiru živjeli, tako što je pred njima istrijebio Horijce. Rastjeraše ih sa njihovih imanja i naseliše se na njihova mjesta gdje žive do dana današnjeg.
[23] I Avijce, koji su živjeli u naseljima sve do Gaze, Kaftorci, koji dođoše iz Kaftora istrijebiše i naseliše se u njihova mjesta.
[24] Te pođi sada i prijeđi rijeku Arnon! Gle, ja sam Sihona, kralja Hešbona, Amorejca, predao sa zemljom njegovom u tvoje ruke. Idi i zauzimaj zemlju i ratuj protiv njega!
[25] Od danas ću strah i trepet pred tobom ulijevati narodu pod čitavim nebom, tako da će se tresti i preplašit čim čuju za tebe!”
[26] „Tad poslah glasnike iz pustinje Kedemot Sihonu, kralju hešbonskom, s porukom mira, rekoh:
[27] ‘Htio bih kroz tvoju zemlju proći. Ići ću samo putem; neću skretati ni lijevo niti desno.
[28] Hranu ćeš mi za novac prodavati, da imam šta jesti, i pitku vodu ćeš mi za novac davati. Pusti me da pješice prođem,
[29] kao što su mi sinovi Ezavovi dopustili, oni što žive u Seiru, te Moapci, koji borave u Aru, samo da dođem preko Jordana u zemlju koju nam Gospod, Bog naš, želi darovati!’
[30] Ali Sihon, kralj Hešbona, nam ne dade da prođemo kroz njegovu zemlju; jer Gospod, Bog tvoj, stvrdnu njegov duh i skameni njegovo srce, te ga predade u tvoje ruke, gdje je i danas.
[31] I Gospod mi reče: ‘Gle, počeo sam predavati Sihona i zemlju njegovu tebi; počni je zauzimati, da ti zemlja njegova bude baština!’
[32] I Sihon se postroji protiv nas kod Jahasa sa čitavim narodom svojim.
[33] Ali Gospod, Bog naš, ga predade u naše ruke i mi ga potukosmo i sinove njegove i narod čitav.
[34] I tad osvojismo sve njegove gradove, i predadosmo ih uništenju, svaki grad, sve muškarce, žene i djecu; niko ne ostade živ.
[35] Zadržasmo samo stoku kao plijen iz gradova koje osvojismo.
[36] Od Aroera, što je na obali rijeke Arnon, preko grada u dolini, sve do Gileada, nijedan grad ne bijaše previše tvrd; Gospod, Bog naš, nam ih sve predade u ruke.
[37] Ali zemlji Amorejaca se nisi približavao, niti cijelom području uz obalu rijeke Jabok, niti gradovima u brdima, bilo čemu što nam je Gospod, Bog naš, zabranio.”