[1] U ono mi vrijeme Gospod poruči: „Iskleši dvije kamene ploče, kao što su bile prve, i popni se k meni na brdo i napravi kovčeg od drveta.
[2] A ja ću na pločama ispisati zapovijedi koje su bile na prvim pločama, koje si razbio, a ti ih u kovčeg položi.”
[3] Tako načinih kovčeg od drveta bagremova te isklesah dvije ploče, poput prvih, pa se popeh na brdo s dvjema pločama što bijahu u mojim rukama.
[4] Tada On ispisa na pločama, pismom istim kao i prije, Deset zapovijedi, koje vam Gospod sa brda naredi iz plamena, na dan zbora.
[5] A ja se okrenuh, siđoh sa brda i stavih ploče u kovčeg koji sam napravio: i one ostadoše tamo, kako mi je Gospod i zapovjedio.
[6] I krenuše Izraelovi sinovi iz Beerota Bene-Jakaana u Moseru. Tamo umre Aron i bude sahranjen, a umjesto njega svećenik postade njegov sin Eleazar.
[7] Odatle pođu u Gudgod, a iz Gudgoda u Jotbatu, u zemlju gdje ima potoka.
[8] U to vrijeme Gospod izdvoji pleme Levijevo da nosi Kovčeg saveza, da pred Gospodom stoji, da Mu služi i u Njegovo ime blagosilja, kako je do dana današnjeg.
[9] Zato Levi nema udjela ni nasljedstva među braćom svojom; jer Gospod je njegova baština, kako mu je Gospod, Bog tvoj, i obećao.
[10] A ja ostadoh na brdu kao i prije, četrdeset dana i noći ovoga puta, i Gospod me usliši i tada; Gospod te ne htjede uništiti.
[11] No Gospod mi reče: „Kreni i idi ispred naroda, kako bi ušao i zaposjeo zemlju za koju sam se zakleo njihovim očevima da ću im je darovati.”
[12] Dakle, Izraele! Što Gospod, Bog tvoj, traži od tebe osim toga da se Gospoda, Boga svoga, bojiš, da hodiš svim stazama Njegovim i da Ga ljubiš, da služiš Gospodu, Bogu svome, svim srcem i cijelom dušom,
[13] tako što ćeš se odredbi Gospodnjih i zapovijedi držati, koje ti nalažem danas, za tvoje dobro?
[14] Gle, Gospodu, Bogu tvome, pripadaju nebo i neba svih nebesa, zemlja i sve što je u njoj;
[15] no ipak, Gospod prikloni srce samo očevima vašim, i ljubio ih je, poslije njih je potomke njihove izabrao iz svih naroda – vas, kakvi ste tu danas.
[16] Dakle, obrežite srce svoje i ne budite više tvrdoglavi!
[17] Jer Gospod, Bog vaš, je Bog nad bogovima i Gospodar na gospodarima, veliki, moćan, strašan Bog, koji ne gleda ko je ko i ne prima mita,
[18] koji pravdu donosi siročetu i udovici i koji ljubi stranca, pružajući mu hranu i odjeću.
[19] A i vi ljubite stranca jer i vi ste bili tuđinci u zemlji egipatskoj.
[20] Gospoda, Boga svoga, se plaši, služi Mu, uz Njega budi i Njegovim se imenom zaklinji.
[21] On je slava tvoja i Bog tvoj, koji učini velike i strašne stvari što si ih vidio očima svojim.
[22] Očevi tvoji pođoše dolje u Egipat sa sedamdeset duša, a sada te Gospod, Bog tvoj, umnožio poput zvijezda nebeskih!