[1] Ovo je blagoslov kojim Mojsije, čovjek Gospodnji, blagoslovi sinove Izraela prije svoje smrti.
[2] On reče: „Gospod sa Sinaja dođe, zasvijetli im sa Seira; blještav se pojavi sa uzvisine Paran, stiže usred svetih deset hiljada; a iz desnice se Njegove rasplamsa plamen.
[3] Zaista, ljubi On narod Svoj; svi sveci su u Njegovim rukama, tabore se kraj nogu Tvojih i svaki prima od Tvojih riječi.
[4] Mojsije nam zakon naloži, udio baštine zajednici Jakova.
[5] I posta on kralj nad Ješuronom, kad se poglavari naroda sabraše, kad se plemena izraelska ujediniše.
[6] Neka Ruben živi i ne umre, no neka je ljudi njegovih malo!”
[7] A ovo je riječ za Judu, reče: „Gospode, čuj glas Judin dovedi ga narodu njegovom, neka su ruke njegove snažne i pred neprijateljima mu pomoć pruži!”
[8] A o Leviju reče: „Tvoj Tumim i Urim, kod čovjeka su koji te ljubi, kojeg si kušao kod Mase, s kojim si se sporio kod Meripe,
[9] koji o ocu i majci svojoj zbori: ‘Nisam ih vidio!’ Koji braću svoju ne pozna, o sinovima ništa ne zna; jer slijedili su riječ Tvoju, i Savez su Tvoj očuvali.
[10] Jakova će podučiti odredbama Tvojim a Izraela Tvom zakonu; tamjan će pred lice Tvoje donositi i paljenice cijele na Tvoj žrtvenik.
[11] Blagoslovi Gospode snagu njegovu, i neka Ti je drago djelo ruku njegovih; leđa neprijatelja njegovih zdrobi, I onih što ga preziru, da ne ustanu više!”
[12] O Benjaminu on reče: „Miljenik Gospodnji će siguran kod Njega bditi, štiti ga svagda, među klancima Njegovim prebiva.”
[13] O Josipu reče: „Neka zemlju njegovu blagoslovi Gospod blagom što nebesa daruju, rosom, i bujicom što se dolje krije:
[14] ukusnim plodom što na suncu zri, milim rodom što mjeseci rode;
[15] najdragocjenijim prastarih gora, blagom vječnih vrhova,
[16] blagom zemlje i njezinim obiljem; milošću onoga što se u grmu krije, neka dođe na čelo Josipovo, na tjeme posvećene braće njegove!
[17] Divan je kao bik prvjenac, rogovi mu kao u bivola; njima narode bode sve do krajeva zemljinih. To su desetine hiljada Efrajima, To su desetine hiljada Manašea!”
[18] O Zebulonu reče: „Raduj se, Zebulone, svom izlasku, i ti, Jisakare, svojim šatorima!
[19] Narode će oni na brda sazivati; tamo će žrtve pravedne prinijeti, jer bogatstvo će iz mora izvlačiti, i skrivena blaga iz pustinje.”
[20] O Gadu on reče: „Blagoslovljen onaj što prostor Gadu daje! Poput lavice on liježe i vreba, te razdire ruku i tjeme.
[21] Izabra on sebi najbolji dio zemlje; jer tamo leži dio poglavara vrijedan, i na čelo naroda on stade, pravdu i sudove Gospodnje izvrši, i odluke Njegove Izraelu.”
[22] O Danu on reče: „Dan je mladi lavić, koji iz Bašana iskače.”
[23] O Naftaliju on reče: „Naftali se zasitio dobrom i pun je blagoslova Gospodnjeg; Neka zauzme zapad i jug!”
[24] O Ašeru on reče: „Ašer je među sinovima blagoslovljen; neka je miljenik braće svoje i neka stopalo svoje u ulje potapa.
[25] Neka su prijevornice od željeza i mjedi, neka ti je snaga poput dana tvojih!
[26] Niko nije sličan Bogu Ješuruna, koji se po nebu vozi tebi u pomoć, i po oblacima u slavi Svojoj.
[27] Vječni Bog je utočište tvoje, i ispod tebe su ruke bezvremene. Neprijatelje je pred tobom tjerao i poručio ti: Uništi!
[28] I tako Izrael može sigurno živjeti, odvojen je izvor Jakovljev, u zemlji punoj žita i vina, gdje sa nebesa po njemu kapa rosa.
[29] Blago tebi, Izraele! Ko je sličan tebi, o narode, koji je kroz Gospoda spašen? On je tvoj štit i pomoć tvoja i pobjedonosni mač. Neprijatelji će ti se pokorno ulizivati, no ti ćeš im po leđima gaziti.”