[1] Levitski svećenici, i cijelo pleme Levita nema udjela i baštine sa Izraelom; neka jedu paljenice Gospodnje i ono što im pripada.
[2] Neka zato nema naslijeđa među braćom svojom, jer Gospod mu je baština, onako kako mu je i obećao.
[3] No neka je ovo pravo svećenika, ono što im od naroda pripada, od onih koji žrtve prinose bilo od goveda ili ovaca: svećenicima dajte plećke, obje vilice i želudac.
[4] Prvinu tvoga žita, vina tvoga i ulja i prvinu od striženja ovaca tvojih daj njemu,
[5] jer njega je Gospod, Bog tvoj, izabrao među svim plemenima da stoji i da u ime Gospodnje služi, on i sinovi njegovi dovijeka.
[6] A ako li levit dođe iz kojih od tvojih kapija gdje živi, iz cijelog Izraela, i po želji srca svoga dođe u mjesto koje će Gospod odrediti,
[7] može služiti u ime Gospoda, svoga Boga, kao i sva braća njegova Leviti koji tamo stoje pred Gospodom.
[8] Neka jede jednak dio kao i oni, pored onoga što dobije od prodaje svoje očevine.
[9] Kada dođeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daruje, nemoj se učiti groznim običajima neznabožaca i nemoj ih slijediti.
[10] Neka se ne nađe niko među vama koji će sina svoga ili kćer pustiti da gazi kroz vatru, ili neko ko će vračati, gatati, čarati ili bajati,
[11] ili neko što duhove priziva, što budućnost proriče ili se mrtvima obraća.
[12] Jer ko ovako nešto čini je gadost Gospodu, i zbog takvih ih grozota Gospod, Bog tvoj, tjera pred tobom sa njihovih imanja.
[13] No ti se posve drži Gospoda, Boga svoga;
[14] jer narodi koji ćeš sa imanja njihovih rastjerati slušaju vračare i gatare; ali tebi Gospod, Bog tvoj, to ne dozvoljava.
[15] Jednog će vam vjerovjesnika, poput mene, Gospod podići između vas, od vaše braće; njega slušajte!
[16] Onako kako si od Gospoda, Boga svoga, molio na dan sabora, kada si govorio: „Neću više slušati glas Gospoda Boga moga, i plamen veliki više neću promatrati, da ne bi poginuo!”
[17] I Gospod mi reče: „Pravo zbore!
[18] Jednog ću im vjerovjesnika, poput tebe, između braće njihove podignuti i stavit ću mu Svoje riječi u usta; neka im prenosi sve što Ja zapovjedim.
[19] I desit će se, ko ne bude slušao riječi Moje i ko u Moje ime bude zboriti htio, od njega ću tražit njegovo.
[20] No prorok koji je toliko ohol da u Moje ime zbori ono što mu nisam kazao, ili koji zbori u ime drugih bogova, takav prorok će zasigurno pogubljen biti!”
[21] No ako u srcu svome kažeš: „Po čemu ćemo prepoznati riječ koju Gospod nije izrekao?” Onda znaj,
[22] kada prorok zbori u ime Gospodnje, a ona se riječ ne desi i ne ispuni, onda je to riječ koju Gospod nije kazao; prorok je iz oholosti zborio; nemoj ga se plašiti!