[1] A Savle još dišuæi prijetnjom i smræu na uèenike Gospodnje pristupi k poglavaru sveštenièkome,
[2] I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga naðe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim.
[3] A kad bješe na putu i doðe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba,
[4] I padnuvši na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš?
[5] A on reèe: ko si ti, Gospode? A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praæati se.
[6] A on drkæuæi od straha reèe: Gospode! šta hoæeš da èinim? I Gospod mu reèe: ustani i uði u grad, pa æe ti se kazati šta ti treba èiniti.
[7] A ljudi koji iðahu s njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahu nikoga.
[8] A Savle usta od zemlje, i otvorenijem oèima svojijem nikoga ne viðaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.
[9] I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.
[10] A u Damasku bješe jedan uèenik, po imenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari: Ananija! A on reèe: evo me, Gospode!
[11] A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu,
[12] I vidje u utvari èovjeka, po imenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku na nj da progleda.
[13] A Ananija odgovori: Gospode! ja èuh od mnogijeh za toga èovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u Jerusalimu;
[14] I ovdje ima vlast od glavara sveštenièkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje.
[15] A Gospod mu reèe: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve.
[16] A ja æu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje.
[17] I poðe Ananija, i uðe u kuæu, i metnuvši ruke na nj reèe: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga.
[18] I odmah otpade od oèiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se.
[19] I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s uèenicima koji bijahu u Damasku.
[20] I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij.
[21] A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato doðe da ih povezane vodi glavarima sveštenièkijem.
[22] A Savle se veæma siljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive u Damasku, dokazujuæi da je ovo Hristos.
[23] A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju.
[24] Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni èuvahu vrata dan i noæ da bi ga ubili;
[25] A uèenici ga uzeše noæu i spustiše preko zida u kotarici.
[26] A kad doðe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz uèenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik.
[27] A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo.
[28] I bijaše s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa.
[29] I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju.
[30] A kad razumješe braæa, svedoše ga u Æesariju, i otpustiše ga u Tars.
[31] A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hoðahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha.
[32] I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da doðe i k svetima koji življahu u Lidi.
[33] I naðe tamo jednoga èovjeka po imenu Eneju, koji veæ osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.
[34] I reèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta.
[35] I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu.
[36] A u Jopi bješe jedna uèenica, po imenu Tavita, koje znaèi srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što èinjaše.
[37] I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.
[38] A buduæi da je Lida blizu Jope, onda uèenici èuvši da je Petar u njoj poslaše dva èovjeka moleæi ga da ne požali truda doæi do njih.
[39] A Petar ustavši otide s njima, i kad doðe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plaèuæi i pokazujuæi suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.
[40] A Petar izgnavši sve napolje kleèe na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reèe: Tavito! ustani. A ona otvori oèi svoje, i vidjevši Petra sjede.
[41] Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.
[42] I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda.
[43] I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.