[1] I kao što bi odreðeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od æesareve èete.
[2] A kad uðosmo u laðu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maæedonac iz Soluna.
[3] I drugi dan doðosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju.
[4] I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni.
[5] I preplovivši puèinu Kilikijsku i Pamfilijsku doðosmo u Miru Likijsku.
[6] I ondje našavši kapetan laðu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju.
[7] I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.
[8] I jedva se vozeæi pored kraja, doðosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja.
[9] A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle
[10] Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh.
[11] Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi.
[12] A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu.
[13] I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita.
[14] Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon.
[15] A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas.
[16] A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac,
[17] Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo.
[18] A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare.
[19] I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski.
[20] A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti.
[21] I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete.
[22] I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neæe propasti osim laðe;
[23] Jer u ovu noæ stade preda me anðeo Boga kojega sam ja i kome služim,
[24] Govoreæi: ne boj se, Pavle! valja ti doæi pred æesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom.
[25] Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da æe tako biti kao što mi bi reèeno.
[26] Ali valja nam doæi na jedno ostrvo.
[27] A kad bi èetrnaesta noæ, i mi se u ponoæi plavljasmo po Adrijanskoj puèini, pomisliše laðari da se približuju k nekakvoj zemlji.
[28] I izmjerivši dubinu naðoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i naðoše petnaest hvati.
[29] Onda bojeæi se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja laðe èetiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane.
[30] A kad laðari gledahu da pobjegnu iz laðe, i spustiše èamac u more izgovarajuæi se kao da hoæe s prednjega kraja da spuste lengere,
[31] Reèe Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u laði, vi ne možete živi ostati.
[32] Tada vojnici odrezaše uža na èamcu i pustiše ga te pade.
[33] A kad šæaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreæi: èetrnaesti je dan danas kako èekate i ne jeduæi živite ništa ne okusivši.
[34] Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neæe otpasti.
[35] I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti.
[36] Onda se svi razveselivši i oni jedoše.
[37] A u laði bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest.
[38] I nasitivši se jela, oblakšaše laðu izbacivši pšenicu u more.
[39] A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše, ako bude moguæe, da izvuku laðu.
[40] I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriæu koji duhaše, vožasmo se kraju.
[41] A kad doðosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se laða; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova.
[42] A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteèe.
[43] Ali kapetan želeæi saèuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoèe najprije, i da iziðu na zemlju;
[44] A ostali jedni na daskama a jedni na èemu od laðe. I tako iziðoše svi živi na zemlju.