[1] A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska.
[2] Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka;
[3] On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije!
[4] A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu;
[5] I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra:
[6] On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.
[7] I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu,
[8] I kazavši im sve posla ih u Jopu.
[9] A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat.
[10] I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe,
[11] I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju;
[12] U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
[13] I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
[14] A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto.
[15] I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani.
[16] I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.
[17] A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima,
[18] I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar?
[19] A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te;
[20] Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah.
[21] A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli?
[22] A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe.
[23] Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim.
[24] I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje.
[25] A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se.
[26] I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek.
[27] I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali.
[28] I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista;
[29] Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene?
[30] I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj,
[31] I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom.
[32] Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti.
[33] Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno.
[34] A Petar otvorivši usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko;
[35] Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu.
[36] Rijeè što posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima.
[37] Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji poèevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan:
[38] Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim.
[39] I mi smo svjedoci svemu što uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo.
[40] Ovoga Bog vaskrse treæi dan, i dade mu da se pokaže,
[41] Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh.
[42] I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedoèimo da je on nareèeni od Boga sudija živijem i mrtvijem.
[43] Za ovo svjedoèe svi proroci da æe imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju.
[44] A dok još Petar govoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti na sve koji slušahu rijeè.
[45] I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videæi da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga.
[46] Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i velièahu Boga. Tada odgovori Petar:
[47] Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi?
[48] I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.