[1] A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju.
[2] I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja,
[3] Govoreæi: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima.
[4] A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi:
[5] Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i doðe do preda me.
[6] Pogledavši u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
[7] A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
[8] A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja.
[9] A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: što je Bog oèistio ti ne pogani.
[10] A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.
[11] I gle, odmah tri èovjeka staše pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Æesarije k meni.
[12] A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu.
[13] I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra,
[14] Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.
[15] A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku.
[16] Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem.
[17] Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?
[18] A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.
[19] A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima.
[20] A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu.
[21] I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.
[22] A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;
[23] Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;
[24] Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.
[25] Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju.
[26] I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima.
[27] A u te dane siðoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju.
[28] I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara.
[29] A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji.
[30] Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.