[1] Kako li su divni koraci tvoji u sandalama, o kćerko plemića! Pregibi tijela tvoga su poput dragocjenosti što je izradi umjetnik vrstan.
[2] Krilo ti je poput čaše okrugle, u kojoj uvijek ima vina; tijelo ti je kao stog pšenice ljiljanima ograđen.
[3] Tvoje su grudi kao srne dvije, srne blizanke:
[4] vrat ti je kao toranj od bjelokosti, oči kao ribnjaci hesbonski; nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
[5] Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa što pada kao grimiz, kralj je očaran i uhvaćen uvojcima tvojim.
[6] Kako li si lijepa i divna, o najdraža, među milinama!
[7] Stas je tvoj kao palma; i grudi su ti poput grozdova.
[8] Ja rekoh: na palmu se želim popeti i grane njene dohvatiti, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke,
[9] A usta tvoja kao najbolje vino. Vino koje dragom mome nježno niz nepce silazi, koje se razlijeva preko usana uspavanih.
[10] Ja pripadam svome dragom i on je željan mene!
[11] Dođi, dragi moj, želimo na polje izaći, prespavati u selima;
[12] rano želimo poći vinogradima da vidimo pupaju li loze, da li su se cvjetovi otvorili, jesu li procvali mogranji. Tamo ti želim ljubav svoju dati!
[13] Mandragore šire miris, i nad našim pragovima je svakojakog voća; novog i starog, za te sam čuvala, dragi moj!