[1] Gle, ti si lijepa, ljubavi, gle, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica ispod svoje koprene, kosa ti je kao stado koza što izađoše na vrh Gilead.
[2] Zubi su ti poput stada ovaca tek ostriženih kada sa kupanja dolaze, kao da blizance nose i nijedna nije izgubila mlado.
[3] Usne su ti poput užeta grimiza i riječi tvoje su drage; kao kriške mogranja tvoji obrazi iza tvoje koprene.
[4] Vrat ti je kula Davidova za odbranu sagrađena; hiljade štitova vise na njoj sve junački oklopi.
[5] Tvoje su grudi kao srne dvije, srne blizanke, što pasu među ljiljanima.
[6] Prije no što dan zahladni i sjenke se razbježe, poći ću na brdo smirne na brežuljak tamjana!
[7] Lijepa li si sva, ljubavi, i nema mahane na tebi!
[8] Pođi sa mnom s Libana, mlada, pođi sa mnom s Libana! Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz špilja lavljih, s planina leopardskih!
[9] Srce si mi ukrala sestro moja, nevjesto; jednim pogledom svojim, srce si mi ukrala, jednim samim biserom ogrlice tvoje.
[10] Kako li je lijepa ljubav tvoja, sestro, moja nevjesto, koliko li slađa od vina, a miris ulja tvojih ljupkih ljepši no začin kakav.
[11] Usne su tvoje medene, mlada, med i mlijeko su pod tvojim jezikom.
[12] Vrt zatvoren je sestra moja, nevjesta, vrt zatvoren i izvor zatrpan.
[13] Mladice su tvoje vrt mogranja, pun blagorodnih plodova, cvijeće i nard.
[14] Nard i šafran, cimet i trska mirisna, sa stabljikama tamjanovim, smirna i aloja, i svi začini dragocjeni.
[15] Izvor si vrtni, izvor vode žive, potoci što teku iz Libana!
[16] Probudi se, o vjetre sjeverni, i dođi, ti vjetre južni, puhni nad vrtom mojim, neka poteku mirisi njegovi! Neka mi dragi dođe u vrt svoj, neka jede svoje krasne plodove!