[1] Treće godine vladavine Belsazara meni, Danielu, dođe viđenje, nakon onog prvog koje mi se prikaza ranije.
[2] Vidjeh ovo: gle, bijah u tvrđavi u Suzi, u pokrajini Elam. Pogledah u viđenju, kad gle, bijah kraj kanala Ulaj.
[3] Tad podignem pogled i gle, ovan je stajao na rubu kanala. Imao je dva roga, jedan je stajao više, a druge niže, a ovaj viši se podizao zadnji.
[4] Tad vidjeh kako ovan trči na zapad, sjever i jug. Nijedna zvijer nije mogla stati pred njega, ne bi nikog ko ih je mogao izbaviti od njegove sile. Radio je šta mu je volja i tako postao silan.
[5] Dok sam tako posmatrao ugledam jarca kako dolazi sa zapada, kako prelazi cijelu zemlju, a ne dotiče tla. Jarac je imao upadljiv rog između očiju.
[6] Jarac priđe onome dvorogom ovnu, kojeg sam vidio kako stoji na rubu kanala, i tako potrča na njega svom snagom.
[7] Vidio sam kako prilazi ovnu, bio je razjaren i udario na njega; tako mu slomi oba roga. A ovan nije mogao pred njim opstati, jarac ga obori i pogazi – niko ga nije mogao spasiti od njegove sile.
[8] Tad se jarac osili, no, rog mu se slomi kad je postao moćan, i namjesto tog roga izbiju četiri upadljiva roga koja su bila upravljena na četiri vjetra nebeska.
[9] Iz jednog od tih rogova je izbijao manji rog, koji je rastao sve više prema jugu, istoku i slavnoj zemlji.
[10] Tako je postao golem, velik čak i vojsci nebeskoj. Zbacio je neke od četa i zvijezda i posve ih pogazio.
[11] Postao je silan kao i veliki knez vojske. Uzeše mu redovnu paljenicu, i njegovo svetište bi oskrnavljeno.
[12] Tako će mu predati vojsku i redovnu paljenicu zbog grijeha, zbacit će istinu i uspjeti u svemu što čini.
[13] Tad čujem kako govori svetac, a drugi svetac mu je poručivao: „Dokle će trajati ovo viđenje o paljenici, o grijehu koji pustoši, i ovo predavanje svetišta da ga gaze nogama?”
[14] On mi odgovori: „Trajat će dvije hiljade i trista noći i jutara. Tad će svetište biti obnovljeno.”
[15] Kad sam ja, Daniel, ugledao ovo viđenje, nastojao sam da ga razumijem. Kad gle, preda mnom je stajao jedan koji je ličio na čovjeka.
[16] Tad čujem čovječiji glas između obala Ulaja, i vikao je: „Gabrijele, daj da ovaj čovjek razumije viđenje.”
[17] Tad mi priđe – a ja se uplaših kad je prišao i padoh ničice na tlo. On mi reče: „Razumi, o, sine čovječiji, da je ovo viđenje o posljednjim vremenima.”
[18] A kad mi je tako kazao, mene obuze dubok san, a lice mi još bi na tlu. No, on me dotaknuo i dao da ustanem.
[19] Tad reče: „Gle, obznanit ću ti šta će se desiti na kraju, najavljeni završetak.
[20] Ovan kojeg si ugledao s dva roga, to su kraljevi Medije i Perzije.
[21] A koza je kralj Grčke, i veliki rog između očiju prvi kralj.
[22] Slomljeni rog, i četiri roga koja će izbiti namjesto njega – to su četiri kraljevstva koja će se podići iz njegovog naroda, ali neće silom njegovom.
[23] A potkraj njihovog kraljevstva, kad grijesi navrše mjeru, podignut će se kralj hrabra izraza koji se razumije u zagonetke.
[24] Bit će silan – ali ne zbog sile svoje – donijet će grozno uništenje, imat će uspjeha u svemu što čini, satirat će moćne junake i svece.
[25] Prevare će lukavošću uspijevati u rukama njegovim – činit će mu se da je veoma moćan. Uništit će mnoge bez ikakvog upozorenja. Tako će se podignuti protiv Kneza nad knezovima, i bit će slomljen, ali ne od ruke čovječije.
[26] Istinito je viđenje o jutrima i noćima, no, zapečati viđenje – odnosi se na dane veoma daleke.”
[27] A ja, Daniel, bijah onemoćao, i ležao sam danima u postelji, shrvan bolešću. Onda ustanem i krenem kraljevim poslom, no, bijah smeten i nisam razumio viđenje.