[1] „U ono vrijeme će se podići Mihael, veliki knez koji će voditi tvoj narod. Bit će vrijeme nevolje, nevolje kakva nikada prije nije viđena otkad je svijeta i vijeka. Ali u to vrijeme će spasiti tvoj narod, svi čije se ime nađe zapisano u knjizi.
[2] Probudit će se mnogi koji spavaju u prahu zemljinom, neki na život vječni, a drugi na sramotu i poniženje dovijeka.
[3] A mudraci će sijati kao svjetlo nebesko, i oni koji mnoge okrenu pravdi kao zvijezde na vijeke vijekova.
[4] A ti Daniele, svrši s riječima i zaklopi knjigu do kraja vremena! Mnogi će u njoj tražiti i bit će sve više razumijevanja.”
[5] Tad ja, Daniel, pogledam kad gle, tamo su stajala dvojica, jedan s ove strane rijeke, a drugi na suprotnoj obali.
[6] I neko reče čovjeku u lanenim haljinama, koji je stajao iznad voda rijeke: „Koliko će proći do kraja ovih čudesa?”
[7] Tad sam čuo čovjeka u lanenim haljinama, koji je stajao iznad voda rijeke; podigao je desnicu k nebu i zakleo se Onim Koji živi vječito: „Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kad dođe kraj rasulu sile svetog naroda, tad će se sve ovo svršiti.”
[8] Čuo sam sve ovo ali nisam razumio. Tad rekoh: „O, Gospode, na šta će izaći sve ove stvari?”
[9] A On odvrati: „Pođi svojim putem Daniele, jer riječi su svršene i zapečaćene do posljednjih vremena.
[10] Mnogi će se očistiti, iskušati i izbijeliti, no, oni opaki će u opakosti ostati. Nijedan od njih neće razumjeti, ali oni mudri će sve shvatiti.
[11] I od onog vremena kad bi ukinuta redovna paljenica i kad se utemelji gadost koja pustoši, proći će hiljadu dvjesta devedeset dana.
[12] Blagoslovljen je onaj koji dočeka hiljadu trista trideset i peti dan.
[13] Ali idi svojim putem do kraja, i tako ćeš mirovati i stajati na mjestu koje ti je određeno u posljednjim danima.”