[1] Treće godine vladavine perzijskog kralja Kira riječ bi objavljena Danielu, kojeg su zvali Baltazar. Riječ bi istinita, i bi o groznom ratu. Daniel je razumio riječ i viđenje.
[2] Tih dana sam ja, Daniel, tugovao tri sedmice.
[3] Nisam jeo nikakvih poslastica, mesa i vina nisam uzimao u usta, i nisam se pomazivao tri pune sedmice.
[4] Dvadeset i četvrtog dana prvog mjeseca dok sam stajao kraj velike rijeke, to jeste, Tigrisa,
[5] podignem pogled kad gle, preda mnom je stajao čovjek u lanenim haljinama, a oko pasa je nosio zlatni kaiš iz Ufasa.
[6] Njegovo tijelo kao da bijaše je izrađeno od krizolita, lice mu je sijevalo kao munja, oči kao užarene baklje, a ruke i noge kao sjaj uglađene mjedi – riječi su mu odzvanjale kao da mnoštvo galami.
[7] Samo ja, Daniel, ugledah ovo viđenje, jer oni ljudi koji su bili kraj mene ne vidješe ništa, ali njih snađe snažna drhtavica i oni se razbježaše i posakrivaše.
[8] Tako ostanem sam i ugledam ovo viđenje. Ovo uhvati jako, a u meni ne ostade ni mrva snage.
[9] Tad začujem zvuk njegovih riječi, i dok sam tako slušao padnem licem na zemlju i potonem u dubok san.
[10] I gle, tad me dotače dlan, a ruke mi se stadoše tresti i koljena klecati.
[11] On mi reče: „O, Daniele, mili čovječe, shvati ove riječi koje ti govorim i ustani, jer mene poslaše tebi.” Kad mi je tako rekao ja ustanem, no, još uvijek sam drhtao.
[12] Tad nastavi govoriti: „Daniele, ne plaši se jer si od prvog dana upravio srce da razumiješ i ponizio si se pred svojim Bogom – riječi tvoje su uslišene, i ja dođoh zbog tvojih riječi.
[13] Knez perzijskog kraljevstva mi se otimao dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od njegovih glavnih dostojanstvenika mi dođe u pomoć jer me ostaviše tamo s kraljem Perzije;
[14] tako dođoh da ti objavim što će se desiti sa tvojim narodom u zadnjim danima, jer ovo viđenje je o vremenima koja tek dolaze.”
[15] Kad mi je tako kazao ja oborim pogled i ostanem bez riječi.
[16] Kad gle, jedan sličan sinu čovječijim mi dotače usne. Tad otvorim usta i stanem govoriti pred onim koji se nađe ispred mene: „O, gospodaru, snađe me ovo bolno viđenje i potpuno sam iscrpljen.
[17] Kako će sluga govoriti sa gospodarom? Jer u meni ne ostade snage i teško dišem.”
[18] Tad me ponovo dotakne jedan sličan čovjeku i okrijepi me.
[19] On mi reče: „Omiljeni čovječe, ne boj se, neka je mir s tobom – ostani postojan i hrabar.” A ja sam se okrijepio dok je tako govorio i rekoh: „Neka moj gospodar govori, jer mi se snaga povratila.”
[20] On reče: „Znaš li zašto sam došao tebi? Sad ću se vratiti da se borim s kraljem Perzije, i gle, kralj Grčke će doći kada ja pođem.
[21] Ali ja ću ti reći šta je zapisano u knjizi istine: nema nijednog koji se sa mnom bori protiv njih osim Mihaela, vašeg kneza.”