[1] U prvoj godini Belsazara, kralja Babilona, Daniel usni san i ugleda viđenje dok je ležao na postelji. Tad zapiše san i ispriča bit stvari.
[2] Daniel reče: „Gle, ovo mi se viđenje prikaza po noći, i ugledao sam kako četiri nebeska vjetra komešaju golemo more.
[3] A iz mora izađoše četiri velike zvijeri, nisu bile slične jedna drugoj.
[4] Prva bi slična lavu, no, imala je orlovska krila. Krila se spustiše dok sam gledao, i zvijer se podiže sa zemlje na dvije noge poput čovjeka – potom joj dadoše ljudski razum.
[5] Kad gle, druga zvijer, ličila je na medvjeda. Bila je podignuta s jedne strane, a između zuba je držala tri rebra. Toj zvijeri narediše: ‘Ustaj, žderi sve živo.’
[6] Zatim pogledam, kad gle, još jedna zvijer. Bila je slična leopardu, na leđima je imala četiri ptičija krila. Zvijer je imala četiri glave, i njoj dodijeliše vlast.
[7] Nakon svega ovog, tokom noći, ugledam viđenje i četvrtu zvijer; bila je grozna, užasna i neviđeno silna. Imala je željezne zube. Žderala je i lomila i gazila ono što ostane. Ta se zvijer razlikovala od svih drugih, a imala je deset rogova.
[8] Pogledao sam rogove, kad gle, između njih izbi još jedan manji rog, i sve to se desilo prije no što su tri druga roga iščupali iz korijena. A gle, na ovom rogu bijahu oči slične ljudskim, i usta koja su govorila goleme stvari.”
[9] „Pogledah, utemeljiše se prijestolja, i zavlada Pradavni, halje mu bijahu bijele kao snijeg, a kosa kao čista vuna, njegovo prijestolje bi užareno, a točkovi plamen rasplamsali.
[10] Iz njega je izbijala bujica plamena, i tako se pred njim prostirala, hiljade hiljada služilo je njemu, a deset hiljada puta deset hiljada stajaše pred njim; sud je zasjedao i sudio, knjige bijahu otvorene.
[11] Tad pogledam zbog golemih riječi koje je izgovarao rog, i dok sam gledao, zvijer bi ubijena, tijelo joj bi slomljeno i bačeno u užareni plamen.
[12] A ostalim zvijerima uzeše vlast, no, produžiše im život na vrijeme određeno i rok.”
[13] „Ugledah viđenja po noći, i gle, oblačje nebesa, tad priđe jedan sličan sinovima čovječijim, i on dođe Pradavnom, i njega prikazaše pred njim.
[14] Njemu dadoše vlast, slavu i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, puci i jezici. Vlast njegova je vječita, neprolazna, a kraljevstvo nikada neće pasti.”
[15] „Meni, Danielu, se uznemiri duh, preplašiše me viđenja u mojoj glavi.
[16] Tako priđem jednom od onih koji su tu stajali i upitam ga o tome šta je stvarno u svemu ovome. Tad mi odgovori i rastumači sve viđeno.
[17] ‘Ove četiri zvijeri su četiri kralja koji će se uzdignuti iz zemlje.
[18] Ali sveci Onog Najuzvišenijeg će primiti kraljevstvo i bit će njihovo na vijeke vijekova.’
[19] Tad upitam o četvrtoj zvijeri, onoj koja je bila drukčija no sve ostale; zvijeri koja je bila grozna sa svojim željeznim zubima i mjedenim kandžama, koja je žderala, lomila i gazila ono što ostane;
[20] i o onih deset rogova na njenoj glavi, i drugim rogu koji je izbio prije no što su otpala tri druga, rogu koji je na sebi imao oči i usta i koji je govorio o golemim stvarima i izgledao veći no ostali rogovi.
[21] Ja pogledah, a rog povede boj protiv svetaca i nadvlada ih.
[22] Bi tako sve dok ne dođe Pradavni i bi presuđeno u korist svetaca Najuzvišenijeg, i dođe čas u kojem sveci preuzeše kraljevstvo.
[23] Ovako reče: ‘O četvrtoj zvijeri: bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, ono će se razlikovat od svih ostalih, progutat će cijelu zemlju, pogaziti je i smrviti.
[24] A o deset rogova: iz ovog kraljevstva će se podignuti kraljeva deset; a jedan će se podignuti poslije njih i neće biti sličan drugima, i on će oboriti tri kralja.
[25] Govorit će protiv Najuzvišenijeg, zatirat će svece Njegove, pomišljat će da izmijeni zakon i vremena. Svece će predati u njegove ruke, na jedno vrijeme, na vremena i pola vremena.
[26] No, sud će zasjedati, i oduzet će mu se vlast, bit će posve pogažena i razorena.
[27] Kraljevstvo i vlast, slava svih kraljevstava pod nebesima, bit će dana narodu svetaca Najuzvišenijeg; Njegovo kraljevstvo bit će kraljevstvo vječno, sva vlast će mu služiti i pokoravat će se.’
[28] A to bi kraj stvari – Ja, Daniel, se veoma uznemirih i problijedih, ali sam sve ovo zadržao u svome srcu.”